Ne tako davnih dana, za vrijeme izlaska u klubu, prišao mi je jedan poznanik iz srednje škole koji je upoznat s mojim pisanjem ovih tekstića. Ranije me znao provocirati da su mi tekstovi skoro na razini srednjoškolske zadaćnice, ali nije to mene uzdrmalo, radije sam to pretvorila u kompliment samoj sebi, rekavši mu: 'Nikako da dođem u tu srednjoškolsku formu, ali trudim se ponovno zasjati istim sjajem'.  Isti mi se također obratio nedavno, aludirajući na moj fizički izgled, kazavši mi: 'Bolje izgledaš nego što pišeš kolumne'. I to sam okrenula u svoju korist, odgovorivši mu: 'Znači još malo vježbe i pisat ću i kolumne tako dobre kao što izgledam. Hvala ti što me pratiš, pusa bok'.

Ne dira to mene previše, takvi uleti, to mi je nekako ekvivalent sramežljivim osnovnoškolskim upadima, kad dečki nisu znali kako priči curi pa su jednu te istu najviše zadirkivali. Dječja posla, ali ista psihologija, samo s 'malo' profinjenijom zajebancijom. Ili bar tako oni misle.

Kako god bilo, taj isti koji mi je prišao u klubu, ne da bi me uzeo i odveo u nepoznato, nego da me pozdravi (valjda), mi je tada pijano izjavio: 'Pametno pišeš mala, ali lajava si ti, lajava. Podsjećaš me na moju bivšu. Nikad ne bih bio s tobom!'. Ubrzo se ispravio i nadodao 'Nikad ne bih bio s takvom', što njegovu izjavu u mojim ušima zaista nije ublažilo.

Da se razumijemo, nisam se ja ništa uvrijedila, ukusi su različiti, boli me više briga kome se ne svidim, ne boli me samo za one koji se meni svide... Ali nešto je mene drugo nakon te rečenice zaintrigiralo...

Jake žene nisu izazov, već kompliment za muškarca. Sve ostalo je pitanje njegove snage.

Sljedeći dan mi se isti javio sa isprikom da je sinoć lupao gluposti, upitavši me je li bio nepristojan. Ja sam s nekim odmakom nonšalantno odgovorila: 'Pa osim što si rekao da te podsjećam na bivšu i rezolutno zaključio da nikad ne bi bio sa mnom, bio si sasvim pristojan', na što se grohotom nasmijao i rekao: 'Ma nisi ti tako loša'. Ja sam odgovarala sasvim nezainteresirano, s dozom samoironije i sarkazma, ali kratko i otkantavajuće. Njega je sve nešto nasmijavalo i na kraju se odlučio pozvati me na kavu, u ime starih školskih dana. Barem je to tako prezentirao, uz pokoju neumjesnu aluziju...

...'AHA! Tu smo znači, sad sam ti zanimljiva i na kavu bi sa mnom! Tako to počinje', pomislila sam, bez trunke umišljenosti. Glavno da ti ne bi više imao kontakta s takvim ženama, a kamoli bio s njima!

Da se još jednom ponovim, podsjećam ga na ' zeznutu/bez-dlake-na-jeziku/ne-trpim-gluposti ' bivšu...

Tada sam si pomislila... Pa ušao si u vezu s tom istom bivšom upravo zato jer se pališ na one s malo mozga u glavi, na one koje te provociraju, s kojima ti je redovito zanimljivo i rijetko monotono. E sad, ako si zeznuo putem, to nije jer smo mi 'sje*ane' i zahtjevne već jer si ti najvjerojatnije zaje*ao svjetski, a mi imamo manje tolerancije nego prije da trpimo istu glupost, vrlo je prosto. Ni prvi ni zadnji.

Ovdje dolazi do zapleta priče... Sve češće čujem od žensaka (znam da nije gramatički pravilno, ali rimuje se s 'gusaka') da ih frajeri ostavljaju iz nebuloznih razloga koji niti nisu pravi okidači prekida, no uvidom u povijest 'bolesti' (čitaj: veze), jasno je za zaključiti da je Ona po mnogo životnih stavaka bila naprednija od njega, što u smislu iskustva, što u smislu zrelosti, što u odgovornosti i dosljednosti.  On je nije mogao pratiti, pa si je ubrzo našao neku 'Treptavu', (čitaj: samo trepće, puno ne govori, uglavnom ne traži puno, kao što tražimo TI i JA).

Ima nešto još gore! Čula sam i više puta od samih muških kukavičko priznanje da često nakon bolnih ljubavnih razočaranja nemaju više snage dokazivati se i boriti se pa se zadovolje nekom bezveznjakušom koja niti ne kuži da je frajer nimalo ne poštuje (po mogućnosti i vara) iz čiste biološke činjenice da joj je IQ na razini kokošjeg. Ili još bolje – žumanjka. I to sve samo da ne ostanu sami. Brzo se naviknu da su glavni, a to hrani ego, no do koje granice? Gdje je tu izazov? Što ćeš tim putem novo o sebi samom naučiti?

Muškarci se često kunu da samo s tobom mogu pričati o zvijezdama, da vam se tijek misli isprepleće, da si ih pokrenula na svim mogućim područjima života jer ih inspiriraš, no onda, kad zapne više puta i treba ustati ili odustati i pokazati se tim pravim alfa mužjakom, oni odustanu ko zadnje pi*****.

Redovito imaju neku rezervu (pogledaj video gore) s kojom pričaju o banalnim stvarima kao što su koje je boje gaćica danas nosila, što je danas jela, evenutalno skuhala ako je kadra pritom ne zapaliti cijelu kuhinju. Ok, pretjerujem. Ali kužite point. Takvom ženskom se vrlo lako da manipulirati, ponekad jer nema dovoljno svojeg 'ja' i samopoštovanja, ponekad jer je jednostavno rođena glupa, a ponekad jer je premlada i nema iskustva.

Jednom je tako jedna pametna i jaka ženska (u daljnjem tekstu Ksena ratnica) otkrila da u životu njenog muškarca postoji i neka druga, neka koja je mlada i ne zna zahtjevati što zaslužuje. Kad ga je suočila s tim otkrićem, on joj je rekao 'u pravu si, ne smijem sjediti na dvije stolice, reći ću joj da je gotovo kad naiđem na pravi trenutak'. Nije ni došao taj trenutak, a Ksena je odjednom ostala odjebana, umjesto Treptave. Kad ga je upitala zašto nju, u koju se kleo, otkantava, a tu drugu koja joj ni blizu nije konkurencija i dalje zavlači, on joj je odgovorio: 'Možda sad ne razumiješ, ali prema tebi imam više poštovanja nego prema njoj, ona se da zavlačiti, ti ne'.

True story, nisam ni ja mogla vjerovati kad sam čula priču. Zato sam je i zapamtila. I tko je onda tu lud više?

Ok, Treptava može imat dobre dude, dobro dupe, dobre noge. Ali nije mi jasno kako netko može zadržat glupu ženu koja misli da je pjesma 'Srce nije kamen' državna himna, a boja za kosu vitaminski dodatak? Zar nije bolje da barem pokušaš zadržati onu koja ti predstavlja tu ženu, blizu savršenstvu kojeg si tražio? Ili možda takvi muškarci misle da nemaju šanse kod žena Ksena pa idu za onim što im je dostižno?

To nisu muškarci, to su inferiorni momčići koji vole kad ih nježnije polovice gledaju blago telećim pogledom...

Muškarce privlače jake i ambiciozne žene samo ako su i oni takvi. I to je kraj cijele priče. Mnoge se, koje su ovako 'lajave' (a koja nije takva), sa izraženim stavovima pitaju zašto im veze propadaju. Pa kad biraju nesigurne muškarce, i to po nekoj šabloni, jer idu linijom manjeg otpora, da njima mogu dominirati. Takve će zaintrigirati tek onaj koji će joj pravim argumentima začepiti usta. To može učiniti samo muškarac koji je siguran u sebe. Točka.

P.S. Na kavu s početka priče nikad nisam otišla i ta je pričica s početka poslužila kao uvod u ovu 'monoložnu' raspravu u sredini da bi dovela do upoznavanja s ovom, sve češćom ženskom 'tragedijom' i rastućeg problema današnjice kojeg što prije treba iskorijeniti! Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo  OVDJE ! Možete me pratiti i na mojoj službenoj  Facebook stranici 'Priče izTine' .