Puno žuči proliveno je u raspravi koju je, avaj, inicirao jedan klevetnik napadom na tjednik Novosti. Nakon sramotnih istupa predsjednika države i šefa oporbe na ovu temu, iskristalizirala se činjenica da Hrvatska nije spremna postati demokratska država koja sadrži i brani sve one segmente što ih demokracija podrazumijeva. Novinska naslovnica bila je dovoljna da ukaže na poguban deficit hrabrosti političkih lidera. Kažemo hrabrosti, jer naprosto ne vjerujemo da Zoran Milanović i Ivo Josipović nemaju dovoljno razuma da shvate da se na slučaju Novosti zapravo branila sloboda govora.
Predsjednik Ivo Josipović i šef najveće oporbene stranke Zoran Milanović propustili su na primjeru naslovnice "samostalnog srpskog tjednika Novosti" stati u obranu osnovnog postulata demokracije - u obranu slobode govora. Umjesto borbe za demokratsku državu, Milanović i Josipović svojim istupima učvrstili su temelje kalkulantske demokracije, države u kojoj je borba za temeljne principe demokratskog društva poželjna i probitačna samo kao krinka pomoću koje bi se na mala vrata trebali ušuljati u društvo europskih demokratskih država.
U slučaju naslovnice koju je "pravovjerna većina" doživjela kao neukusnu provokaciju, branila se sloboda govora. U slučaju predmetnog spora branilo se pravo na provokaciju u dopuštenim zakonskim okvirima, što također potpada pod slobodu govora. Malu školu demokracije Josipović i Milanović nisu položili, što bi se moglo pokazati pogubnim za budućnost društva za kakvo se deklarativno - ali na žalost samo deklarativno - zalažu sve iole značajnije političke stranke u ovoj zemlji, odnosno većina njezinih građana. Zašto su Milanović i Josipović propustili Hrvatsku učiniti boljom? Zašto predsjednik države i izgledni premijer nisu stali u obranu slobode govora?
U slučaju Zorana Milanovića, odgovor na pitanje zašto je izostala reakcija kakva bi se mogla očekivati od političara koji zagovara borbu za demokratsko društvo više je nego jednostavan: šef oporbe sitni je politički kalkulant, koji ničim ne želi ugroziti svoje izglede na idućim parlamentarnim izborima. Kako drugačije protumačiti da on ne može shvatiti jednostavnu činjenicu da mu pred pitanjem što misli o naslovnici Novosti s natpisom "Obadva, obadva su pala" nema druge nego zaštiti spomenuti medij od javnog linča.
Zoran Milanović pročitao je, vjerujemo, Opću deklaraciju o ljudskim pravima, ali od ljudskih prava ovaj put milijom mu se ispostavila njegova politička ambicija. Ispred slobode govora stavio je svoju političku budućnost, pokazujući da sebi nipošto ne želi otežati put do toliko željene premijerske pozicije. Ako je sad napravio ovakav ustupak, i to nauštrb slobode govora, možemo samo pretpostaviti na kakve stvari će šef oporbe biti spreman da zadrži jednom osvojenu vlast.
U slučaju Ive Josipovića odgovor na isto pitanje - zašto nije ustao u obranu temeljnih ljudskih prava? - nešto je kompliciraniji. Činjenicu da je previdio napad na slobodu govora može se tumačiti njegovim poslovičnim nesnalaženjem pred mikrofonima, diktafonima i novinarskim bilježnicama. Ovaj nedostatak (političkog) refleksa najbolje se mogao zamijetiti nakon posljednjeg predsjednikovog susreta s američkim kolegom Barackom Obamom.
Na činjenicu da predsjednik uopće nema u vidu slobodu govora kad govori o problemu nepoćudne naslovnice "srpskog tjednika" upućuje i njegov facebook status koji je na ovoj socijalnoj mreži ostavio danas (7. listopada 2010.) u tri sata iza ponoći.
Drugi razlog manjkavom Josipovićevom istupu mogao bi biti želja da zadrži stečenu popularnost. Prema najnovijem istraživanju Cro-Demoskopa, naime, Josipovića u ovom trenutku podržava nešto preko osamdeset posto građana, što je rezultat koji nije imao niti prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u doba svoje najveće moći i slave.
Vjerodostojnosti radi, treba podsjetiti da je predsjednik Josipović već pokazao osobinu sitnog kalkulantstva, i to u "slučaju Zlatica", kad je iz blokirane Komercijalne banke odlučio izvući svoj te novac svoje supruge i majke, na način da je iskoristio svoju tadašnju dužnost člana Nadzornog odbora štedionice Zlatica.
"Pravovjernoj većini" ove besudne zemlje njihove izjave možda su lijepo odjeknule u ušima, ali ista ta većina sutra bi se mogla grdno razočarati i kajati jer na vrijeme nije plijevila korov oko nečeg što je moglo izrasti u voćku. Ista ta većina sutra bi svoju besudnu zemlju mogla naći bez voćki, u potpunosti opsjednutu korovom, ukoliko ona već danas nije takva, zaključuje se u komentaru portala Lupiga.com.
Prethodni članci:
arti-201010050409006 arti-201010070196006 arti-201010060696006 arti-201010060355006 arti-201010070027006
