Telefonske govornice, 'ti svjedoci minulog komunikacijskog vremena' u užurbanom suvremenom svijetu, gotovo su "izumrle", o čemu govori i podatak da ih je u Zagrebu sada gotovo 15 puta manje nego u zlatno doba govornica sredinom devededestih.

Prema podacima Hrvatskog Telekoma, čak 12.500 telefonskih govornica bilo je u Zagrebu u njihovo zlatno doba,  godine 2000. bilo ih je nešto više od 3000, pet godina kasnije ostalo ih je 2300, a u 2010. godini broj im je smanjen na tek 1300. Danas je u Gradu Zagrebu aktivno 800 govornica koje uglavnom "zjape" prazne i gotovo ih nitko ni ne primjećuje. Vrijeme pametnih mobilnih telefona, kojih je u Hrvatskoj registrirano gotovo 4,5 milijuna što znači da ih ima više nego stanovnika, ima svoje prednosti, no i mane.  Ljudi su počeli zaboravljati brojeve telefona svojih najbližih, iz soba su nestale budilice, fotoaparate i videokamere nose samo zaljubljenici u fotografiju i film. Tako su zaboravljene i govornice koje se danas koriste samo u 'izvanrednim situacijama', kada vam se isprazni baterija na mobitelu ili ga zaboravite. 

Govornice: od umjetničkih instalacija do akvarija

U Londonu tamošnje četvrtaste crvene telefonske govornice postale su turistička atrakcija za fotografiranje, u Sao Paulu sto umjetnika je od sto govornica napravilo šarene ulične umjetničke instalacije. U Vojvodini u telefonskim govornicama izlažu i dijele knjige uz poruku "Neka bude knjiga".

Dok u Japanu od javnih govornica studenti kreiraju akvarije koji simbolično prikazuju da su govornice potopljene u povijest telekomunikacija, u Hrvatskoj te 'podsjetnike na malo manje užurbano vrijeme' vandali nerijetko čupaju i uništavaju. Taj problem tematizira i popularni komični strip Alan Ford, satirično opisujući situaciju: "Halo Bing, nađi mi kupca za telefonsku govornicu. Ne pitaj kome treba. To je retro moda. Ima sve, telefon i sva stakla, kabeli su malo oštećeni... u odličnom je stanju. Dečki iz kvarta dobro su se namučili pri čupanju, ali treba se požuriti jer vlada gužva, svi se pitaju čija je govornica".

Teško je procijeniti hoće li se telefonske govornice vratiti, bilo futurističkog ili retro izgleda, a ljudi se počnu ponovno družiti, ali je činjenica da psiholozi ukazuju na sve veći problem ovisnosti ljudi o pametnim telefonima zbog čega je, primjerice u Kini već osnovano niz klinika na kojima se ovisnici "skidaju" s mobitela.

Doba govornica

U ožujku iduće godine bit će 140 godina od kako je Alexander Graham Bell obavio prvi uspješan telefonski poziv. U idućih 100 godina telefon je napredovao utoliko što su funkcije slušanja i pričanja sjedinile i stvorile telefonsku slušalicu. Drastičnu promjenu i veliki bum suvremene komunikacije prouzročili su 'smartphonei', kao što su prouzročili i konstantan pad uporabe klasičnog telefona.

Hrvatski Telekom razmatra moguća rješenja za oživljavanje telefonskih govornica i njihovu transformaciju u multifunkcionalne samouslužne uređaje, uz zadržavanje usluge javne telefonske govornice. Iako je najavljeno da bi takve govornice uskoro mogle biti uvedene na područje Zagreba, konkretnog datuma još nema. Zlatno doba telefonskih govornica u Hrvatskoj započelo je u vrijeme Univerzijade 1987. jer su u Zagreb trebale stići tisuće studenata, novinara, i turista pa su se govornice osim na propisnim mjestima, postavljale i kao privremena rješenja. Kako su potrebe stanovništva za takvom vrstom usluga stalno bile veće, devedesetih godina se uvode govornice s naplatom pomoću elektroničkih ili tzv. čip kartica. Nabavkom velikog broja takvih aparata sredinom 90-tih Hrvatska dostiže europske standarde po broju i vrsti javnih telefonskih govornica, a to je ujedno i vrijeme kada se na njima ostvaruje najveći promet.

Od 2001. godine, zbog mobilne telefonije postupno se smanjuje korištenje javnih telefonskih govornica.

U Hrvatskoj ih je svake godine sve manje te ih je u cijeloj zemlji aktivno oko 5000, dok ih u Zagrebu ima 800, od toga tristotinjak na području od Glavnog željezničkog kolodvora, Trga bana Josipa Jelačića i pravcu prema Sljemenu. Prema pravnim propisima potrebno je osigurati uporabu javnih telefonskih govornica na javnim i u svako doba dostupnim mjestima, i to u skladu s potrebama krajnjih korisnika.

Kratak razvoj

Prva javna telefonska govornica u Hrvatskoj postavljena je 1889. u zgradi zagrebačkog Zapadnog željezničkog kolodvora. Prvotno smješteni uz telefonske centrale, u pošte, ugostiteljske objekte, koristili su se obični telefonski aparati. Veza je uspostavljana uz pomoć telefonistice na centrali.

Puštanjem u promet prve automatske telefonske centrale 1928. godine u Zagrebu, stvoreni su tehnički uvjeti za samostalnu uspostavu poziva, koja se prethodno plaćala ubacivanjem novca u aparat, dok su u vrijeme Drugog svjetskog rata u uporabi bili i žetoni. Godine 1931. se pojavljuju prve zatvorene samostojeće kabine, a automatske telefonske govornice za međumjesne razgovore postavljene su 1975. godine u Zagrebu, kakve su, uz manje promjene, ostale i do danas kada su gotovo i nestale.