Glavna soba za sastanke na Londonskom 4 Temple Placeu u sjedištu British American Tobaccoa bila je luđacki rashlađena. Ante Vlahović ušao je u prostoriju, rukovao se šefom BAT-a Nicandrom Duranteom i sjeo. „Slušam vas g. Vlahović“ rekao je Durante bez okolišanja okrećući desnom rukom svoj gigantski zlatni pečatnjak.
Vlahović je mirno odložio svoj smartphone na stol okrenuvši ekran prema dolje i rekao: „505 milijuna za TDR plus 50 milijuna na poseban račun kao osigurač“. Cijena koju je ispalio bila je brutalno visoka. A 50 milja na posebnom računu za osiguranja radnika teški blef iskusnog igrača.
„Može, dogovoreno!“ rekao je Durante. „Smatrajte posao zatvorenim“. Vlahoviću je pred očima proletjelo zadnjih 20 godina koliko je razvijao TDR. Bilo mu je teško, ali znao je da je napravio antologijski potez. Jer tko stoji na mjestu u biznisu zapravo ide nazad. A on tim smjerom nikada nije kročio. Niti neće.
Ante Vlahović za mnoge je nepoznanica. Puno ljudi u Hrvatskoj ni ne zna tko je on. Za Ivicu Todorića svi znaju. No predsjednika Uprave moćne Adris grupe većina građana ne poznaje. A upravo to on i želi. I baš ga ta misterioznost meni čini prokleto zanimljivim.
Adris grupa, uz Atlantic i Agrokor, najmoćniji je domaći privatni koncern. Navodno, kada su keš i likvidnost u pitanju, Adris grupa nema konkurenciju. Priča se da na računu, za razliku od ostalih, imaju milijarde svježih kuna spremnih za investiranje.
Apsolutni su vladari Rovinja i Istre. U svim aspektima života. Iako se trude formalno držati podalje od politike, zna se tko je pravi gazda u Rovinju. Tu spora nema.
No Ante Vlahović nema potrebu za medijskim pokazivanjem. Štoviše, u javnosti se rijetko pojavljuje. Njegov se govor može uhvatiti i snimiti tek na dobrotvornim akcijama Adrisa. Navodno i na sastancima vrlo malo govori. Najveći je domaći humanitarni donator. Dao je milijun eura za nezbrinutu djecu u dionicama Adrisa. Rovinjani kažu da mu se kuća ne razlikuje od susjednih. Intreviewe daje jednom godišnje tiskanom mediju. Voli pušiti cigare. Vozi Audi, a supruga mu predaje u školi. Igra tenis.
Najveći je dioničar Adris grupe i glavni operativni šef koncerna. Duhan, turizam, proizvodnja ribe, osiguranje i nekretnine. Sada minus duhan naravno. Adris je brutalno jaka tvrtka s vrlo modernim konceptom naprednog poslovnog razmišljanja.
Upravo to dokazuje potez s prodajom svoje glavne osovine TDR-a. Zarada se i dalje sljevala. No ne tako jako kao prije. Zato je odlučeno da je sada trenutak da se proda i da se novac od prodaje uloži u nešto novo i još profitabilnije. Vlahović i ostali najveći dioničari imaju nepogrešivi instinkt za biznis. Tako to rade veliki igrači. Ili rasteš ili umireš. Stagnacija je smrt u biznisu. Znak da si slab i neodlučan.
Ovaj tekst nije pokušaj glorifikacije Ante Vlahovića. Ne daj Bože. Čovjeka na kraju krajeva uopće ne poznajem. Njegova tajnovitost škaklja maštu, ali ono za što mu skidam kapu je neviđeno poslovno carstvo koje je sagradio u Rovinju. Moćno je to, jako moćno. To je shvatio svatko tko je prošetao između hotela Lone i Monte Mulini. Od Rovinja su stvorili turističi raj. Pa kada me urednici pošalju zadatkom u Rovinj, nakon kojeg prespavam u nekom od hotela, smatram to prilično dobrim trenutkom u svom životu.
Gledao sam jednom Antu Vlahovića kako sjedi sam u foajeu jednog od svojih hotela, puši cigaru i pije mali esspreso. Jaka scena koju koju sam zapamtio. On sigurno nije. Jer vjerojatno tako pije kavu svakog jutra.
I uživa u svom carstvu.
