U HDZ-u su se prilično podijelili oko toga treba li Hrvatska ratificirati Istanbulsku konvenciju ili ne. Naime suština te konvencije Vijeća Europe jest borba protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.
Tako su se nedavno podijelili i zastupnici HDZ-a u Europskom parlamentu pa su jedni glasali za konvenciju a drugi protiv konvencije čiji je jedini smisao ponavljam, borba protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.
Ali obitelj HDZ-a je prilično velika i takva podijeljenost vrha stranke ne treba čuditi. Ona samo oslikava situaciju na terenu. Neki HDZ-ovi muževi svoje žene vole a neki svoje žene vole mlatiti.
Vrh stranke naravno mora uvažavati i jedne i druge jer su svi muževi ravnopravni i oni koji žene vole i oni koji žene vole mlatiti.
Ravnopravnost je došla do te razine da i jedni i drugi muževi mogu ravnopravno obnašati visoke funkcije u stranci, mogu napredovati do šefova u policiji, mogu biti župani, dožupani, gradonačelnici, HDZ ne zna za diskriminaciju.
Kao svjetli primjer takve mužjačke tolerancije svakako se izdvaja Požega.
Ondje svoje žene mlate i župan i dožupan, bivši gradonačelnik, ako nema žena dobri su i novinari, po tom pitanju dakle ondje nema čak ni kod nas uobičajene spolne ili rodne diskriminacije. A ako se neka žena, recimo mailom, požali središnjici da joj tolika ravnopravnost baš i ne odgovara, središnjica joj na to isto ne odgovara i sve ok.
U videu ispod pogledajte prilog Darija Todorovića o slučaju HDZ-ovog župana Alojza Tomaševića.
