Prof. dr. sc. Snježana Markušić, pročelnica Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, jedna je od suautorica rada prvog znanstvenog rada o potresu koji je pogodio Zagreb 22. ožujka ove godine. Rad pod nazivom "The Zagreb (Croatia) M5.5 Earthquake on 22 March 2020" objavljen je u časopisu Geosciences, a u njemu se, među ostalim, navodi kako je potres "otkrio sve nedostatke u konstrukciji stambenih zgrada u hrvatskoj prijestolnici, posebno onih sagrađenih u prvoj polovici 20. stoljeća" uz napomenu da je potrebno "hitno pojačati postojeće građevine, posebno povijesne zagrebačke zgrade te poboljšati seizmičku otpornost".
Zagreb se od 1502. do 1883. zatresao 661 put
U intervjuu za Novi list, koji je vodio Jakov Kršovnik, prof. dr. sc. Markušić istaknula je da je potres magnitude 5.5, koji je 22. ožujka ujutro zatresao Zagreb bio najjači instrumentalno zabilježen potres s epicentrom u širem zagrebačkom području te najjači poslije Velikog zagrebačkog potresa iz 1880. godine.
"Potresi i seizmička aktivnost šireg područja Zagreba nisu ništa neuobičajeno. Još je Josip Mokrović, hrvatski geofizičar, otkrio da se Zagreb jače ili slabije zatresao čak 661 put od 1502. do 1883. godine. Najjači je bio potres koji se "zgodio" prohladnog utorka, 9. studenoga 1880. godine u 7 sati i 3 minute, magnitude 6.3, sa žarištem u Medvednici, oko mjesta Kašina i Planina. Tadašnje novine pisale su da je potres Zagreb "fest prodrmal" i "splašil ljude", a kao posljedicu imao dvije žrtve. Potom se 1901. godine dogodio jaki potres, magnitude 4.6, s epicentrom u okolici Šestina. Na gotovo identičnoj lokaciji, kao ona u slučaju potresa iz 1880. godine, dogodila su se još dva jaka potresa 1905. i 1906. godine", kazala je Markušić.
Dodala je kako je od 1908. godine, kada je otpočelo kontinuirano bilježenje potresa u Hrvatskoj, zabilježeno oko 1000 potresa magnituda do 3.5 – te relativno rijetka pojava jačih potresa.
22.03.2020., Zagreb - Ostecenja u Zagreba nakon potresa jacine 5.3. po Richteru. Velika steta u Djordjicevoj ulici. Photo: Emica Elvedji/PIXSELL
Na kontaktu velikih tektonskih jedinica
Zagreb se, ističe ona, nalazi na kontaktu velikih tektonskih jedinica: Alpi na sjeverozapadu, Panonskog bazena na istoku te Dinarida na jugu.
"Samo područje grada Zagreba pod utjecajem je rasjedne zone žumberačko-medvedničko-kalničkog rasjeda te su potresi ovdje posljedica sučeljavanja struktura panonskog bazena i onih "medvedničko-kalničkog pružanja". Dakle radi se o međusobnoj kinematičkoj interakciji susjednih orogena, čija dinamika još nije u potpunosti razjašnjena. Na žalost, strukturno-tektonski sklop u podzemlju nije jednostavno rekonstruirati, pa se ne zna koliko su rasjedi međusobno povezani, odnosno može li popuštanje napetosti duž jednog aktivnog rasjeda uzrokovati aktiviranje drugog", objasnila je Markušić za Novi list.
Na pitanje mogu li Zagreb pogoditi i potresi jači od onoga 22. ožujka, odgovorila je potvrdno.
"Na određenom epicentralnom području uvijek se može očekivati potres barem one jakosti kakav se već jednom u povijesti dogodio. Tako se na zagrebačkom području može očekivati potres najmanje magnitude 6.3, a najvjerojatnije i magnitude 6.5", kazala je.
Nakon 1920. uvedene armiranobetonske konstrukcije
Pojasnila je i činjenicu što su prilikom potresa u ožujku ove godine, najteža oštećenja pretrpjele zidane zgrade u centru grada, građene u doba Austro-ugarske monarhije do 1920. godine.
"Prije 1920. u konstrukciji zidanih građevina korištena je i drvena građa, dok su armiranobetonske konstrukcije uvedene u gradnju u razdoblju od 1920. do 1945. godine. Međutim, tek se od 1945. godine, pri projektiranju zgrada uzimalo u obzir potresno opterećenje, ali primjenom pojednostavljenih metodologija. Tek nakon potresa koji se 1963. godine dogodio u Skoplju donesen je Pravilnik o privremenim tehničkim propisima za gradnju u seizmičkim područjima (za područje Jugoslavije). Tako građevine sagrađene nakon 1963. godine imaju znatno bolje performanse tijekom potresa od građevina izgrađenih prije 1920. (ili čak 1945.), a što su dokazali i strukturni inženjeri na terenu", istaknula je Markušić.
U tom smislu, kaže, jedina efikasna mjera da se oštećenja smanje na najmanju mjeru je konstrukcijsko ojačavanje građevina, što bi trebalo unijeti kao zakonsku obvezu pri održavanju istih.
"U Zakon o obnovi bi trebalo unijeti kategorije zgrada i magnitudni prag (odnosno minimalnu akceleraciju) njihove nužne otpornosti te u skladu s time provesti konstrukcijsko ojačavanje postojećih građevina, a čime se naravno povećava njihova otpornost na potrese. Radi se dugotrajnom i vrlo skupom procesu. Kako potres ne možemo predvidjeti, nužno je od njega zaštiti i ljude i građevine. A jedina zaštita je protupotresna gradnja", kaže.
Potresima izravno ugoržena trećina stanovništva Hrvatske
Napomenula je da su, uz područje Zagreba, potresno najugroženija šira područja Rijeke i Dubrovnika, čime je potresima izravno ugrožena gotovo jedna trećina stanovništva Republike Hrvatske. Potresi velikih magnituda, kaže, ne pokazuju nikakvu periodičnost, niti se dešavaju po nekom pravilu.
"Na nekim mjestima se dešava jedan jači potres kojeg ne slijedi gotovo ni jedan (ili vrlo mali broj) naknadnih, drugdje se nakon jačeg potresa događa u kraćem ili duljem vremenskom intervalu velik broj naknadnih potresa, negdje su ti naknadni potresi svi slabiji od glavnog, a negdje se dogodi da naknadni bude jači. Nadalje, postoje i područja gdje se potresi dešavaju u gomili, često se radi o velikom broju relativno slabijih potresa bez izraženog glavnog potresa. Neki put glavnom potresu prethodi određeni broj prethodnih potresa, ali to nikako nije pravilo. (...) Ono što seizmologija može je procjena seizmičke ugroženosti na nekom području te je na osnovi toga moguće provesti protupotresnu gradnju (za što je potrebna odgovarajuća zakonska regulativa), a čime se doprinosi sigurnosti samih građana. Dobar primjer je Japan, gdje su česti vrlo jaki potresi, ali su štete vrlo rijetke", kazala je pročelnica Geofizičkog odsjeka zagrebačkog PMF-a u razgovoru za Novi list.
