Nakon što su osvojili prvu lukrativnu fotelju u Europskom parlamentu, Živi zid se raskolio i raspao. Umjesto revolucije, uživo smo pratiti streamove dramatičnih obraćanja. Nikad više suza nije bilo u političkom eteru, dok smo se praznih floskula i teških optužbi već naslušali.
Teško je i zamisliti kako bi to izgledalo da je Živi zid došao u priliku vladati zemljom. Ukoliko je šest tisuća eura, koliko se mjesečno plaća za posao europskog parlamentarca, raskolio jezgru i s jedne strane ostavio Palfi i Sinčića, a s druge Pernara i Bunjca, samo najgori distopični scenarij može dočarati kako bi izgledalo njihovo raspolaganje sa 140 milijardi kuna godišnjeg proračuna.
Nakon recentnih događaja, potpuno je jasno, pa čak i politički nepismenima – živozidaši su najcrnja verzija onih na koje su nas upozoravali. Populistički pokreti i stranke u disfunkcionalnim društvima kao što je hrvatsko često govore istinu. Institucije ne funkcioniraju, pravednost ne postoji, opravdani bijes građana raste.
Populisti i iliberalni demokrati
Populisti nude rješenje sada i odmah, bez procedure i bez otezanja. Temeljni je problem takvog stava što on umjesto stvarnog rješenja u hrvatskom slučaju nudi nastavak dosadašnjeg načina funkcioniranja. Naše se društvo nalazi u ovakvom stanju upravo zato što nije izgradilo mehanizme koji bi jamčili da će odabir i odluka biti u skladu s procedurom. Demokracija ne jamči najbolji izbor, ali jamči upravo to – da će odabir biti u skladu s procedurom.
Čitavo Ujedinjeno Kraljevstvo nalazi se u političkoj paralizi zbog pravno neobvezujućeg referenduma na kojem su građani odlučili da svoju zemlju vide izvan Europske unije. U ovom trenutku brexit ne želi nitko – UK, EU, političari, tržište, niti većina Britanaca. Zašto ga onda jednostavno ne otkažu? Lovro Kuščević bi i obvezujući referendum riješio u jedno popodne.
Hrvatski problem je to što su populisti i iliberalni demokrati, više manje, na vlasti od 90-ih do danas. Rješenje svakako nije manje procedure i više brzih rješenja, kao što to sugeriraju živozidaši i slični, nego upravo suprotno.
Kreće borba za 300.000 glasača
Notorna je laž, kazao je Bunjac nakon raspada, da je Živi zid skupio dovoljno potpisa za referendum protiv financiranja političkih stranaka. Ne ulazeći ovom prilikom u meritum tog referenduma koji se savršeno uklapa u distopičnu verziju živozidaške Hrvatske, Bunjac je demonstrirao kako funkcioniraju populisti - laž je najmanji problem.
Scenarij je već unaprijed napisan, uslijedio bi (ili će uslijediti, unatoč raspadu i Bunjčevu priznanju) napad na korumpirane institucije, medije, političare, establišment, duboku državu koji blokiraju referendum, premda su oni skupili potpise. Dio birača prihvatit će stvarnost kakvu im konstruiraju populisti unatoč svim dokazima da je istina suprotna.
Promjena preko noći zvuči zavodljivo, baš kao i fotelja u europskom parlamentu. Revolucija, ipak, uvjerili su se Pernar, Bunjac, Palfi i Sinčić, na kraju uvijek pojede svoju djecu. Živi zid je gotov, a borba za bazen od 300.000 birača koji su skloni ad hoc rješenjima počela je na europarlamentarnim izborima prošlog mjeseca.
Urednički komentar redakcije Net.hr-a
