'Studija je pokazala kako ugradnja razdjelnika topline u ovom obliku kako je provedeno u Hrvatskoj nije ekonomski isplativa. Utvrđeno je da razdjelnici donose energetske uštede, no također se postavlja pitanje koliko je to uvjetovano povećanjem energetske učinkovitosti, a koliko strahom građana od visokih računa zbog čega su neki ne samo smanjivali grijanje nego i doslovno gasili radijatore. Stoga idemo u izradu novog Zakona o toplinarstvu kojim ćemo riješiti problematiku razdjelnika, ali i uvesti red u cjelokupni sustav toplinarstva u Hrvatskoj', rekao je državni tajnik Ante Čikotić.
U studiji koju je Ministarstvo gospodarstva na čelu s HNS-ovim ministrom Ivanom Vrdoljakom propustilo izraditi prije donošenja odluke o ugradnji razdjelnika, zbog različitih cijena toplinske energije i specifične energetske potrošnje prije uvođenja razdjelnika, zaključuje se da je negdje ugradnja isplativa, a negdje nije.
Na predstavljanju studije 'Ekonomska isplativost razdjelnika topline u višestambenim zgradama u Republici Hrvatskoj' državni tajnik je podsjetio kako je obaveza ugradnje razdjelnika uvedena Zakonom o tržištu toplinske energije iz 2013. godine bez da je napravljena ova analiza, iako je ta mogućnost predviđena i europskim propisima. Osim same obaveze ugradnje razdjelnika topline pod prijetnjom drakonskih kazni, nastavio je Čikotić, pokazalo se da Zakon ima i druge loše odredbe te su izostali mehanizmi pravne zaštite potrošača u smislu zaštite od loše izvedenih radova i sličnoga.
Zaključak studije
Primjer gradova s visokom cijenom toplinske energije u kojima su se razdjelnici pokazali učinkovitima već uz prosječnu razinu uštede su Velika Gorica i Samobor, primjer gradova s niskom cijenom toplinske energije koji čak ni uz iznadprosječnu uštedu energije ne opravdavaju uvođenje razdjelnika su Zagreb, Osijek i Sisak, te treća skupina gradovi u kojima bi razdjelnici mogli biti učinkoviti ako se dodatno poveća prosječna ušteda energije, a to su Zaprešić i Karlovac.
Zaključak studije je da je uvođenje razdjelnika troškovno učinkovito u gradovima kontinentalne Hrvatske (Velika Gorica, Sisak) te u Rijeci. S druge strane, u gradovima s niskom cijenom toplinske energije (Zagreb, Osijek i Sisak) čak ni visoke uštede ne osiguravaju ostvarenje pozitivne neto sadašnje vrijednosti investicija u uvođenje razdjelnika topline. Ostali gradovi u kojima je ostvarena niža razina ušteda (Zaprešić, Karlovac) ne ostvaruju pozitivnu neto sadašnju vrijednost, ali se može zaključiti da bi ona bila pozitivna uz manje dodatno povećanje ušteda.
Što to znači?
Kristijan Horvat i Davor Mikulić s Ekonomskog instituta detaljno su prezentirali studiju. Analiza učinaka uvođenja razdjelnika topline izrađena je na uzorku koji obuhvaća 276 zgrada s ukupno 22.475 stanova i cca 680.000 mjernih podataka iz perioda 2010 – 2016 god., odnosno 6 sezona grijanja.
Uvođenje razdjelnika, istaknuto je, troškovno je učinkovito u gradovima Kontinentalne Hrvatske s visokim cijenama toplinske energije, koji su ostvarili prosječnu razinu ušteda (Velika Gorica, Samobor), te Rijeci. S druge strane, u gradovima s niskom cijenom toplinske energije (Zagreb, Osijek i Sisak), čak ni visoke uštede ne osiguravaju ostvarenje pozitivne neto sadašnje vrijednosti investicija u uvođenje razdjelnika topline, a oni predstavljaju 80% toplinarskog tržišta u RH.
S obzirom da većina, prema izračunu, u periodu od 10 godina i uz uštede energije neće povratiti početnu investiciju u opremu i razdjelnika, zaključak je da su razdjelnici topline ekonomski neisplativi.
'Rezultati su pokazali da su ostvarene značajne uštede energije od uvođenja razdjelnika topline, smanjene su štetne emisije, no većina rizika i obaveza prebačena je na krajnjeg korisnika, dok je manje računa vođeno o optimiziranju cijelog sustava', rekao je Mikulić.
Studija je objavljena na internetskim stranicama Ministarstva.
'Uz sustav toplinarstva je vezano pola milijuna ljudi. Osim problema razdjelnika, problem je i što se do sada nije ulagalo u sustav. Imamo zastarjelu opremu, gubitke u distribuciji, a sve to u konačnici utječe na krajnju cijenu. Upravo zato idemo u izradu kompletnog novog Zakona kojim ćemo urediti sustav koji se mora modernizirati, više koristiti obnovljive izvore energije, a za sve to imamo na raspolaganju i Eu sredstva. U planu je 3,3 milijarde kuna investicija u sektor toplinarstva. To znači radna mjesta, zapošljavanje i kvalitetniji sustav na korist i zadovoljstvo krajnjih potrošača', istaknuo je Čikotić dodavši kako je toplinarstvo zasigurno najjeftiniji, najsigurniji i ekološki najprihvatljiviji model grijanja, koji treba poticati, no nikako ne na način kako se to radilo do sada – obavezama, prijetnjama kaznama za građane, a bez osiguranja kvalitetnog funkcioniranja samog sustava.
Državni tajnik Čikotić je najavio kako će u naredna dva tjedna biti održani sastanci s dionicima iz sustava toplinarstva, udruga potrošača i ostalih zainteresiranih skupina te će nakon toga javnost upoznati sa smjerom u kojemu će ići novi zakonodavni okvir.
24 sata piše kako razdjelnici više ne bi trebali biti obvezni za ugradnju, a Ministarstvo zaštite okoliša i energetike ide na niz drugih mjera kako bi donijeli uštede građanima i potpuno će promijeniti zakon koji ih je uveo. Za dva tjedna će dati konačne zaključke, ali vrlo vjerojatno je da na dosadašnji način neće biti obvezni za ugradnju.
