Iako će uskoro biti dva mjeseca od potresa u Zagrebu, centar grada je još uvijek opasan vrpcama koje upozoravaju na moguće padanje žbuke ili crjepova, tu su i bageri i dizalice, mnogi stanovnici, iz centra grada i Markuševca, i dalje nisu stambeno zbrinuti, a tek je ovih dana premijer Plenković, nesumnjivo potaknut predizbornim vibracijama, najavio da će se one koji nemaju gdje stanovati zbrinjavati na račun države. I donošenje zakona o obnovi grada upalo je u predizborni škripac: Plenković je najavio "kraće" javno savjetovanje o zakonu o obnovi Zagreba nakon potresa, a ministar Štromar - njegovo moguće upućivanje na glasanje već idući tjedan. A struka, građevinari, arhitekti i urbanisti, već tjednima upozoravaju da su ponovno – zaobiđeni.
O zakonu koji se očekuje s nestrpljenjem, ali i o stanju u Zagrebu u ovim mjesecima nakon potresa, razgovaramo s dr. Marinom Pavković, ekonomisticom s doktoratom iz arhitekture, prostornom analitičarkom koja se posebno bavi urbanim razvojem i bila je jedna od ključnih figura u "pokretu struke" protiv izmjena GUP-a koje je forsirao Milan Bandić.
NET.HR: Je li bolje da se gura u glasanje ovakav zakonski prijedlog dvojbene kvalitete, da bi Zagreb ušao u ljeto s "bilo kakvim" zakonskim rješenjem za otklanjanje šteta nastalih u potresu, ili bi bilo bolje da se proba izgurati bolje i kvalitetnije zakonsko rješenje - neovisno o rokovima?
PAVKOVIĆ: Za loš zakon ne postoji dobar tajming, a ovaj zakon je loš. To znači da ga ovakvog kakav jest ne treba usvajati ni sad ni kasnije. Prije svega smatram, a u tome nisam usamljena, da se obnova može sprovoditi po postojećoj zakonskoj regulativi i da se bespotrebno potrošilo vrijeme na donošenje izvanrednog akta koji pritom derogira postojeće zakone. Naša zemlja ima egzotičnu sklonost donošenja "lex specialisa", pa se iza lex Agrokora, čiji preustroj se također mogao riješiti po postojećim zakonima, sada donosi lex Zagreb kojim se ograničava doseg kompetencija Zakona o prostornom uređenju, Zakona o građenju, Zakona o javnoj nabavi, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
Otkud nam ta sklonost da improviziranim zakonima uvijek iznova gazimo vlastite propise? Zbog čega zakoni uopće postoje i kakva im je kvalitete provedbe, ako ćemo za svaku ozbiljniju situaciju u kojoj se nađemo pisati poseban zakon. Izgubilo se dragocjeno vrijeme na produkciju lošeg zakona od kojeg se struka ograđuje, umjesto da se odmah prionulo kreiranju i donošenju Programa mjera po već postojećim zakonima.
Gospođa Pavković kaže kako je Lex Zagreb neustavan i duboko skandalozan
NET.HR: Nije li se Vlada, odnosno premijer, trebala postaviti odlučnije oko pitanja razorenog glavnog grada a ne "prepustiti" tako važno pitanje dvojici političara, Štromaru i Bandiću, svojim koalicijskim partnerima za koje je bilo poznato da se svađaju i natežu oko bezbroj tema?
PAVKOVIĆ: Proizvodnja zakona je alibi za podbačaj iza kojeg se skrivaju i Vlada i gradonačelnik. Podsjećam, stručna udruženja su odmah iza potresa pozvala i Vladu i Grad Zagreb na osnivanje koordinacije, trilateralnog kriznog tijela koje će zajedno raditi na strateškoj i operativnoj razini obnove. To nisu prihvatili ni Vlada niti Grad Zagreb. Štoviše, postupili su obrnuto. Vlada je osnovala svoju koordinaciju, a Grad Zagreb svoju. Kriznu situaciju grada su sveli na međusobno nadmetanje i borbu za vlast. I jedni i drugi su pozvali stručna udruženja kao smokvin list koji ni o čemu ne odlučuje. Naravno da struka na tu ponižavajuću ulogu ne pristaje.
Drugo, stručna udruženja su se zalagala za promptno osnivanja Zavoda za obnovu Zagreba, po uzoru na Dubrovački zavod utemeljen neposredno iza potresa, a koji i dandanas stručno obnavlja i štiti dubrovačku baštinu. Zavod je središnje tijelo koje alocira i kontrolira financijska sredstva za obnovu i nepristrano i stručno upravlja radovima. Međutim, ni to se do danas nije dogodilo, a prošlo je 50 dana od potresa. Svi, i Grad i Vlada, su se sakrili iza paravana nikad dočekanog zakona i nisu poduzimali ništa. Za to vrijeme su potresom devastirani građani Zagreba proveli pedeset teških dana i još gorih noći osluškujući svaki drhtaj tla, a bilo ih je oko tisuću, i strepeći od svakog vjetra i kiša nad razrušenim domovima.
NET.HR: Što smatrate ključnim nedostatkom zakonskog rješenja koje će izgledno biti poslano u saborsku proceduru?
PAVKOVIĆ: Prije svega - zakon je suštinski nepravedan. Kako iz vlasničkog aspekta, tako i iz etičkog i ekonomskog. Ne tretira na jednaki način vlasnike obiteljskih kuća i vlasnike stanova u višestambenim zgradama, koje se bude moralo rušiti. Dok za vlasnike obiteljskih kuća zakon predviđa zamjensku gradnju na istoj ili drugoj lokaciji, za vlasnike stanova u višestambenim zgradama to se ne predviđa. Vlasnici vrijednih stanova u centru tako ostaju praktički bez imovine. Kakav um to uopće može smisliti? To je protuustavno i duboko nepravedno. Prođe li takav zakon, za očekivati je i tužbe i građansku revoluciju.
Drugo, donošenjem ovog lex specialisa derogiraju se svi postojeći zakoni kojima se upravlja prostorom i gradnjom, te se otvara sezona špekulantskog lova na nekretnine ljudi unesrećenih potresom. Povežite ovu činjenicu sa zakonskom odredbom koja onemogućava zamjensku gradnju višestambene zgrade na postojećoj lokaciji i dobit ćete raj za špekulante – prazno zemljište u centru na kojem novopečeni zakon dopušta da se gradi što god se hoće.
Treće što smatram ključnom manom je sastav Savjeta za obnovu Zagreba pri Ministarstvu graditeljstva. Savjet ima zadaću donošenja Programa mjera za obnovu i predviđen je u sastavu od 28 ljudi. Većinu čine državni i lokalni činovnici, a manjinu struka. S obzirom na to da su mjere obnove najvećim dijelom u ingerenciji struke, savjet u ovakvom sastavu je još jedan smokvin list koji struku pretvara u sudionika u procesu na kojeg ne može utjecati. Osobno, u takvom tijelu ne bih sudjelovala i davala mu legitimitet za postupke kojima se stručno protivim.
Četvrto, ali ne i manje važno, jest to što zakon ne predviđa egzaktne omjere participacije dionika u procesu obnove, konkretno sufinanciranja. Odgovorna država i odgovorna gradska uprava, svjesni povijesnog trenutka i činjenice da je porušen centar glavnog grada, da je ugrožena njegova povijesna baština i sudbina njegovih stanovnika, dan poslije potresa su morali jasno komunicirati udjele u obnovi i preuzeti financijske obveze. Tako bi građani znali da nisu sami i s kojim financijskim udjelom će i sami sudjelovati u obnovi. To se moralo napraviti odmah, jer bi imalo multiplikativne efekte na svijest i moral građana.
NET.HR: Potres je u velikoj mjeri ogolio nesposobnost gradskih službi da se nose s tako velikom elementarnom nepogodom. Možemo li reći da u ovom trenutku još uvijek ne postoji precizna analitika, odnosno "pregled" svih ranjenih dijelova grada i precizna i uravnotežena procjena što je i koliko oštećeno i koji su prioriteti u obnovi?
PAVKOVIĆ: Gradska uprava je zakazala u svim segmentima – od organizacijske do moralne podrške građanima. Usjekla mi se izjava gradonačelnika Bandića, dok smo prestravljeni s maskama na licu i na hladnoći ulice te nedjelje dočekivali val za valom potresa, koji šeretski kaže kako je dobro da je potres bio rano jer su građani još "ćorili". Najprije me zapanjila ta niska razina empatije prema patnji vlastitog grada i njegovih stanovnika, ali sam ubrzo shvatila da je takva bešćutnost odraz potpune nemoći u nošenju s posljedicama potresa. Da nije bilo organizirane Hrvatske vojske taj dan na ulicama, a uz njih sam vidjela i BBB grupe s maskama na licu, kako s lopatama zajedno s vojnom mehanizacijom i ljudstvom krče grad, imala bih dojam da smo mi građani potpuno sami. Te nedjelje je gradska vlast izgubila sljedeće izbore. Umjesto oporbe srušio ju je potres od 5,5 stupnjeva. Rasula se kao kula od karata.
Još jedna vrijedna grupacija je iznijela na svojim leđima prve trenutke nakon potresa. To su statičari. Razmilili su se centrom i spašavali što se spasiti dade. Brzim pregledom su kuće obilježene crvenom, žutom i zelenom naljepnicom. To je bio jedini i dragocjeni orijentir svima nama u nevolji. Zamislite da nije postojalo znanje i metoda koju je razvio Građevinski fakultet u Zagrebu, oslonjena na iskustvo profesora Atalića iz potresom razrušene Albanije, što bi bilo s gradom i građanima? Čekali bi u strahu i očaju u porušenim kućama i stanovima da dođu predstavnici Ureda za krizne situacije i civilne zaštite i kažu im što da rade. Čekali bi i čekali, a dočekali ne bi nikoga.
I sad nakon prvog brzog pregleda imamo tisuće građevina za koje se nalaže detaljan pregled. S obzirom na to da još zakon još nije donesen, pa tako niti smjernice obnove, detaljni pregledi su ostali u zraku i ne obavljaju se. Imamo primjer gdje se stogodišnja škola u centru u ponovljenom brzom pregledu iz žute pretvara u zelenu i na brzinu obnavlja, umjesto da se detaljno pregleda. Improvizacija i opće nesnalaženje u režiji gradske vlasti.
Vlast u Zagrebu pala je
NET.HR: Tko je odgovoran za to stanje? Tko će odgovarati ako se pokaže da je pogrešno procijenjeno da se škola može koristiti, a ona je zapravo opasna za boravak djece i nastavnika?
PAVKOVIĆ: Odgovoran je vlasnik, odnosno Grad u slučaju škole. U slučajevima kolizije dvaju brzih pregleda, kad jedan statičar traži detaljan pregled, a drugi da zeleno svjetlo, uvijek je uputno tražiti treće mišljenje.
NET.HR: Za kakav se vi model obnove grada zalažete? Što je trebalo napraviti, odnosno, što bi se još moglo napraviti - da grad ne dočeka ovako razoren i jesen-zimu 2020.-2021.?
PAVKOVIĆ: Od prvog dana je trebalo raditi na donošenju Programa mjera za sanaciju i obnovu. Trebalo je raditi ono što Vlada radi tek sada, dva mjeseca od potresa – uredbama i zaključcima sanirati hitne štete i zbrinuti ljude. Dakle, osigurati novac za hitnu sanaciju i osigurati novac za dugoročno zbrinjavanje stanara za vrijeme obnove. Ne izbjegavati odgovornost kvazi-donošenjem bespotrebnog i pritom lošeg zakona, nego raditi u skladu s postojećim zakonima. Potrebno je odmah ustanoviti Zavod za obnovu grada Zagreba i na njegovu radu angažirati multidisciplinarne timove koji će voditi kratkoročnu sanaciju i dugoročnu stratešku obnovu. Smisao donošenja posebnog zakona vidim samo kao alat potpore financijskom okviru obnove i kao alat za ubrzanje procesa postupanja po postojećim zakonima. Sve drugo imamo.
NET.HR: Za koje gradske službe smatrate da su se pokazale potpuno neučinkovitima? Ili je problem u ljudima koji ih vode? Bi li u normalnom gradu pročelnik Ureda za upravljanje u hitnim situacijama, Pavle Kalinić, nakon ovakve neučinkovitosti pokazane nakon potresa - bio još uvijek u fotelji?
PAVKOVIĆ: Sve gradske službe su podbacile. Grad Zagreb je ogolio svoju nemoć. Pokazalo se da šarlatanstvo i parada ne prolaze u kriznim situacijama koje traže znanje i organizaciju. Zanimljivo je da gradska vlast u svemu tome niti ne vidi svoj krimen. Oni jednostavno ne znaju bolje. Natječu se s Vladom za prestiž, a ni jedni ni drugi nisu poduzeli nužne mjere. Odgovoran gradonačelnik bi u zaštiti svojih sugrađana uvjetovao puštanje tramvaja kroz oštećeni centar prethodnom nužnom sanacijom i puhao bi Vladi za vratom da se to napravi. To je banalan primjer koliko malo je gradonačelnik glavnog grada Hrvatske napravio za Zagreb. Ljudi u centru su u strahu od novih šteta koje stvaraju vibracije tramvaja. Nezamisliva indolencija gradske uprave. Sjetimo se adventske parade kiča koja se godinama gradi upravo na ambijentu tih lijepih klasicističkih zgrada u centru na kojima i grad i turistička zajednica rentijerski ubiru prihod. Gdje je sad sav taj novac kojima se grad hvalio brojeći rast turizma i posjetitelja? Gdje je puna kasa od turizma sad kad građanima i gradu trebaju? Ne postoji. Potres je razotkrio svu pustoš i obmanu gradske vlasti.
