Prije više od godinu dana naftni stručnjaci govorili su o tome kako prolazi vrijeme jeftine nafte, a cijene goriva na domaćim benzinskim crpkama prijetile su probijanjem psihološke barijere od 11 kuna za litru. Nitko tada ni u primisli nije imao pandemiju jednog mutiranog virusa koja će u samo nekoliko mjeseci izazvati najveću ekonomsku krizu još od vremena Velike depresije 1930-ih.
Koncem 2018. godine čak se predviđao rast cijene barela sirove nafte na više od 100 dolara, dok se ona danas prodaje u bescjenje jer su skladišta puna, a promet je gotovo stao u svijetu "zaključanom" zbog pandemije Covida-19.
Nominalno, gorivo nije bilo ovako jeftino od 2002.
U travnju prošle godine cijena litre benzina u Hrvatskoj približila se psihološkoj granici od 11 kuna, a danas probija donje, za vozače psihološki ugodnije granice. Od ovog utorka u ponoć prosječna cijena litre eurosupera 95 na benzinskim je postajama 7,76 kuna, a eurodizela 7,63 kune. Stoga mnogi uspoređuju današnje cijene s onima iz ljeta 1999. godine kada je litra eurosupera 95 koštala nešto više od četiri kune, a eurodizela nešto manje od četiri kune. Cijena sirove nafte tada je bila između 18 i 20 dolara po barelu.
Sedam godina kasnije, u vrijeme Vlade Ive Sanadera, cijena goriva probila je tadašnju psihološku granicu od osam kuna. Na jučerašnji dan te 2006. godine litra eurosupera 95 drastično je poskupjela - sa osam na 8,49 kuna, a dizela sa sedam na 7,50 kuna. Sada smo ispod te razine, mnogo bliže cijenama eurosupera i dizela iz 2002. godine kada su ta dva goriva koštala između 5,50 i 6,50 kuna. No to su nominalne cijene i valja biti oprezan u usporedbi tadašnjih sa sadašnjim brojkama.
SJEĆATE LI SE KOLIKO STE LITRU BENZINA PLAĆALI ’99.? Hrvatska naftna industrija nalazila se na rubu propasti
'Uračunate li inflaciju, cijena goriva niža je nego prije 20 godina'
Upozorava na to i energetski stručnjak Igor Dekanić, profesor na Rudarsko geološko naftnom fakultetu u Zagrebu i autor knjige "Stoljeće nafte" objavljene 2003. godine.
"Svi pišu da je ovo najniža cijena goriva u zadnjih 20 godina. Da, točno je ako se računa nominalna cijena. Ali u 20 godina mnogo toga se promijenilo. Ni dolar ni euro prije 15 ili 20 godina nisu isti kao danas. Ako uračunate inflaciju od 2,5 do tri posto godišnje, ovo sada je dvostruko niža cijena nego prije 20 godina", ističe Dekanić u razgovoru za Net.hr.
Prvo neizbježno pitanje u jeku krize izazvane pandemijom bolesti Covid-19 jesu li aktualne prognoze da je svjetska naftna industrija pred slomom uistinu dramatične.
"Naftna industrija sada je prva na udaru, ali prije nje na udaru je bila - a što je prošlo pomalo ispod radara - transportna industrija. Aviokompanije su u tišini otpuštale ljude i smanjivale troškove. Isto su učinile i servisne naftne kompanije, a sada će, ako kriza potraje još četiri, pet mjeseci, vjerojatno isto učiniti velike naftne kompanije. Mnogi zagovornici energetske tranzicije i obnovljive energije, osobito u Europi, kažu da doba nafte prolazi i da je ovo početak kraja", kaže Dekanić.
12.11.2019., Zagreb - U International business hotelu Vecernji list je organizirao konferenciju pod nazivom Plin energent buducnosti. Panel LNG sloboda ili teret. Photo : Davorin Visnjic/PIXSELL
'Čim kriza prođe nafta će opet biti konkurentna'
No, Dekanić napominje da valja postaviti i protupitanje: Što će biti kada pandemija prođe?
"Europska unija i SAD potrošit će stotine milijardi eura ili dolara u spašavanje elementarnog opstanka gospodarstva. I kad jednom epidemija prođe, cijene nafte će nešto porasti, ali trebat će neko vrijeme da porastu na razinu prije krize. Kad malo porastu, cijene nafte opet će biti jeftinije od cijena obnovljive energije. Da ste vlasnik taksi-kompanije biste li sada kupili 50 Tesla električnih vozila ili biste kupili 50 prosječnih automobila srednje klase čija je tržišna cijena jedna petina od Tesle? Dakle, kad jednom cijela privredna aktivnost krene, krenut će sa starta niske cijene nafte", kaže Dekanić.
On podsjeća na iskustvo iz osamdesetih godina prošloga stoljeća, kada je 1986. godine cijena barela nafte pala s 30 na 11 dolara, s tim da - napominje - tadašnjih 11 nije današnjih 11 dolara.
"Dvije godine kasnije cijena se ustalila na 16 do 18 dolara za barel, ali ne na pretkriznih 30 dolara. I što se dogodilo? Svi tadašnji programi obnovljivih izvora energije – vjetroelektrane, solarne elektrane i sve drugo što je bilo razvijeno u doba skupe nafte 1970-ih i prve polovice 1980-ih, jednostavno su bili odgođeni za dva i pol desetljeća. Izlazak iz ove krize neće stvoriti neki novi socijalizam, nego će nas vratiti na tržišne odnose. Dok kriza traje vlade će intervenirati u očuvanje radnih mjesta, a čim kriza prođe počet će forsiranje profita i troškova. I tada će jeftina nafta biti mnogo konkurentnija nego prije pet-šest godina", ističe.
Koja je donja granica do koje nafta može ići?
Drugo neminovno pitanje jest može li se uopće predvidjeti do koje će donje granice cijena nafte ići kod nas i u svijetu.
"U SAD-u to zavisi od tržišta i za njihove pojmove može ići relativno nisko. A kod nas ipak treba imati u vidu dokle je razumno da ide nisko. Vozačima osobnih automobila i vlasnicima transportnih poduzeća odgovara da to bude što niže. No nemojmo zaboraviti da 60 posto naših maloprodajnih cijena ne čine cijena nafte, njene prerade i prodaje. Tih 60 posto je državni prihod. Dakle, ako cijena nafte ode prenisko, pada cijeli program otplate autocesta i za godinu dana ćemo imati krizu kakvu smo imali prije deset godina.
Ako ne možete održavati ceste i autoceste, padat će i turizam kad jednog dana opet krene. Prema tome, 60 posto maloprodajne cijene litre benzina i dizela je državni prihod, pa ako pada cijena goriva pada i prihod države i sve se ruši. Na neki način, puštanjem da cijena goriva pada, režete granu na kojoj cijela država i društvo sjede", objašnjava Dekanić.
Iako sadašnja niska cijena goriva odgovara svim vozačima, priča naš sugovornik, ona dugoročno ne donosi mnogo dobroga, jer - retorički se pita Dekanić - otkud onda platiti gotovo 500.000 radnih mjesta koliko je privatni sektor u ovoj krizi zadužio državu za isplatu plaća, ako nema turista, trgovine i PDV-a.
"Nositelji naše ekonomske politike to znaju, ali nam neće reći kada će početi usporavati pad cijene goriva. Čak i ako cijena nafte koju uvozimo padne na 10 dolara za barel, oni maloprodajnu cijenu goriva neće spustiti na četiri kune jer bi onda državni proračun otišao, kako to reče jedan bivši premijer - u bananu", zaključio je Dekanić.
