Govoreći o dugovima u gospodarstvu, posljednjih se dana pojavio novi problem - kako riješiti nove dugove za plin koji su bili izvan svih planova, ali i izvan mnogih ugovora.
Iako su brojni ekonomski stručnjaci predlagali kako bi se taj problem mogao riješiti, nije se postavilo pitanje jesu li ta rješenja pravno ispravna.
Dva pitanja nameću se s ekonomskog gledišta - ima li opskrbljivač plinom pravo na naplatu nove cijene i ima li opskrbljivač pravo na obustavu daljnje isporuke ukoliko kupac ne plati, piše Poslovni dnevnik.
Brojni ekonomski analitičari dali su do znanja da se može očekivati povećanje cijena usluga i proizvoda tih kupaca koje je zadesilo neočekivano povećanje cijene plina, što podrazumijeva da ti kupci moraju platiti novu cijenu plina, iako je nisu ugovorili. Podrazumijeva se i to da u gospodarstvu isporučitelj robe nije dužan držati se ugovora, odnosno cijene koju je ugovorio za svoju robu.
Izmjena ugovora?
Kako piše Poslovni dnevnik, stav da ugovori ne vrijede zauzet je jer je došlo do poremećaja na tzv. globalnom tržištu plina te je ekonomistima normalno da tada ugovori više pravno ne vrijede.
Dnevnik navodi i kako ekonomska struka nije zauzela jasan stav da javni naručitelji trebaju platiti nove cijene privatnim isporučiteljima unatoč ugovorenim cijenama zbog porasta cijena na globalnom tržištu prilikom prošlogodišnjeg poskupljenja željeza.
Tada su javni naručitelji zauzeli stav i jasno poručili da su cijene ugovorene kao nepromjenjive, a Vlada je nakon više mjeseci takvog stava iskoračila u smjeru da bi trebalo "sjesti za stol" i razmotrili može li se ugovor izmijeniti.
No, govoreći o poskupljenju plina, još nitko nije rekao da treba razmotriti može li se izmijeniti ugovor, odnosno povećati cijena od strane opskrbljivača plina.
Hrvatska je odlučila kompenzirati taj problem na druga načine - smanjenjem PDV-a, koji zapravo ne daje odgovor je li ispravno jednostrano povećanje cijena.
Pravo na jednostranu izmjenu ugovorenih cijena načelno nije provedivo na način da ona strana koja ima potrebu za time jednostrano izmijeni već ugovorenu cijenu. Pravo je to u svom osnovnom zakonu uredilo da tada ta strana može zahtijevati izmjenu ugovora zbog promijenjenih okolnosti i ako kupac ne pristane na moguće dokazane uvjete ta strana ima pravo i na raskid ugovora.
Sličan problem dogodio se u odnosu na kupce kao potrošače, a ne gospodarstvenike (npr. jednostrano povećanje kamata u kreditima) te je tadašnji zaključak bio da ona strana koja daje kredit ne može jednostrano povećati već ugovorenu cijenu kredita, odnosno kamatu. U trenutnoj situaciji s plinom u pitanju nisu primarno potrošači, ali to ne znači da su pravni zaključci nužno drugačiji.
Obustava isporuke zbog duga?
Postoji i nekoliko pravnih primjera što ukoliko isporučitelj obustavi isporuku zbog neplaćenog duga. Poslovni dnevnik navodi da je Ustavni sud 2007. godine ocijenio neustavnom odluku jednog komunalnog poduzeća koje je samo sebi propisalo da će obustaviti isporuke kupcima koji ne plate.
Sud je tada zauzeo stav da je takva regulacija neustavna, s uputom da dug treba naplatiti sudskim putem, a ne prisilom te se tada očito išlo u smjeru da se radi o ovisnom odnosu gdje kupac mora sebi osigurati taj energent i da će zbog toga morati platiti.
U pravu načelno nije ispravno kad dužnik plaća dug zato što je ovisan, a ispravno je kad plaća dug zato što je potraživanje osnovano. Ovakvim stavom je Ustavni sud zaštitio i one kupce čiji je dug moguće i nesporan.
Tko je u pravu s pravne strane?
Govoreći o slučaju povećanja cijene plina, realna je situacija da dužnik jednostrano plati onaj dug koji je ugovorio i s obrazloženjem odbije platiti onaj dio duga koji nije ugovorio.
Uspoređujući sa stavom Ustavnog suda u navedenom primjeru komunalnog poduzeća, moglo bi se zaključiti da tada opskrbljivač plina ne bi imao pravo obustaviti isporuku jer je ovdje riječ o spornom, a ne nespornom dugu.
Gledajući s pravne strane, ekonomisti nisu dali odgovor je li dužnik u dijelu povećanja zaista dužnik i smije li vjerovnik obustaviti isporuku zbog toga.
