Etnocentrični kakvi već jesmo, rijetko se dogodi da nas zainteresiraju događaji u susjedstvu. Ni slučaj malene Belmine, bebice kojoj je život ugrožen zbog jalovih političkih prepucavanja, nije nimalo drugačiji. Priča o njoj i pobuni koju je njezina životna sudbina potaknula, dospjela je do domaćih portala, ali ne mnogo dalje od toga.
Više neće biti kao prije
U Sarajevu za to vrijeme već tjedan dana traju demonstracije jer je nekolicini ljudi prekipjelo, pa su krenuli u spontanu akciju. Ispostavilo se da je onih kojima je dosta toga da im političari zagorčavaju svakodnevicu puno više, pa su se i oni priključili. Rezultat – odličan. Čak i ako se više ništa značajno ne dogodi, Bosanci su već napravili mnogo. Političarima su pojasnili da ih se ne može baš unedogled ševiti po zdravom mozgu jer će to osjetiti na vlastitim leđima. Fizičko sprečavanje političkih moćnika da napuste zgradu parlamenta možda je nešto ekstremniji oblik mirnog prosvjeda, ali time je poslana jasna poruka – više neće biti kao prije!
Kako je sve počelo
No, krenimo redom. Sve je počelo objavom priče o apsurdnoj birokratskoj zavrzlami koja je doslovno ugrozila život nevinom djetetu. Tromjesečna beba Belmina Ibrišević iz Donje Orahovice kod Gračanice hitno je trebala otputovati na liječenje u inozemstvo, ali budući da nema JMBG, ne može dobiti ni putovnicu. Fatima i Edmir, roditelji te male djevojčice, bili su bespomoćni. Pozadina priče je ta da djeca rođena u BiH poslije 2. veljače ove godine dobivaju samo privremene JMBG-ove s kojima ne mogu dobiti putovnicu. Belmini je dijagnosticirano teško imunološko oboljenje i treba u Njemačku na presađivanje koštane srži. I tako, dok su se političari prepucavali oko novog zakona o JMBG-u, Belmina je gubila dragocjeno vrijeme.
Spontana akcija – bankari kao bonus
Na priču su emotivno reagirali mnogi, no tek nekolicina njih odlučila je i reagirati. U spontanoj akciji osobnim automobilima zapriječili su izlaze iz garaže parlamenta. Malo-pomalo, okupilo se toliko ljudi da su više od 36 sati zatočenima držali više od 1.500 političara, koji su tada, htjeli ili ne, morali početi razmišljati o Belmini.
Neočekivani bonus došao je prosvjednicima u vidu nekoliko stotina stranih državljana, među kojima i bankara, koji su se slučajno zatekli u zgradi na sastanku. Skandal je time dobio međunarodni karakter. Danas je tjedan dana od početka prosvjeda, organizatori koji su s gnušanjem odbili bilo kakvo pokroviteljstvo stranačkih i nestranačkih organizacija, nisu se zadovoljili privremenim rješenjem koje im je u međuvremenu ponuđeno, nego hoće pravi pravcati zakon koji se ne može tek tako staviti izvan snage, kao neka privremena odluka.
Zahtjeve su proširili, pa traže osnivanje fonda za bolesnu djecu i političku odluku da dužnosnici 30 posto svojih mjesečnih primanja izdvajaju u korist tog fonda. Danas su se opet okupili, i to u najvećem broju dosad, a podršku im šalju iz svih krajeva BiH, ali i iz inozemstva.
Počelo je pištati i šištati
Kako to da je sudbina jedne bebe podigla pola države na noge? Vrlo blizu istini mogla bi biti procjena da je ljudima jednostavno dozlogrdilo, došlo je do granice pucanja, nakon čega ili nešto konkretno poduzmeš ili potpuno ispališ na živce.
Slično je doživjela i bosanskohercegovačka ekonomistica i vrlo istaknuta kritičarka tamošnjih vlasti Svetlana Cenić, koja je situaciju u BiH slikovito usporedila s ekspres-loncem u kojem se dosad sve skupljalo pod pritiskom, a sad je počelo 'pištati i šištati'.
Što će sve ispasti iz tog lonca, teško je trenutno procijeniti, no sigurno je da su građani BiH na vrlo jasan način pokazali da više nisu spremni šutke pojesti sve što im servira politička elita.
A mi, Hrvati...
Pasivni, kakvima smo se već u više navrata pokazali, vjerojatno teško možemo razumjeti tu upornost i spremnost tisuća da se okupe zbog jedne male curice i njezina liječenja. Ali smo zato uvijek spremni na druge gledati svisoka iako smo u tom trenutku lošiji i nazadniji. Na susjede pogotovo. Njih smo obično spremni i vrijeđati. I dok nam oni zorno pokazuju kako promijeniti stvari koje nas tište i kako se na miran način radi pritisak, mi upravo to radimo. Vrijeđamo ih nemilice.
Zaključili smo valjda da su nam građani iz BiH, premda osvješteniji i daleko aktivniji od nas, nepoželjni gosti ovog ljeta jer se samo na taj način može iščitati suluda vijest da će nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju građani Bosne i Hercegovine morati na graničnom prijelazu dokazati da imaju po 100 eura za svaki dan boravka u Hrvatskoj?! Kako bi bilo da iz Hrvatske izbacimo sve građane koji nemaju tih 100 eura po danu? Koliko bi nas ostalo u Lijepoj našoj? Jako malo. Možda čak i manje no što će nam Bosanaca ovoga ljeta, unatoč svemu, doći u goste. Može nas biti sram.
