Otkako je Ministarstvo znanosti i obrazovanja početkom godine pokrenulo akciju provjere diploma svih zaposlenih u obrazovnom sustavu, otkriveno je 14 krivotvorenih fakultetskih diploma te pet svjedodžbi. Mnogi dosad otkriveni slučajevi izazvali su nevjericu jer je riječ o osobama koje su godinama, čak i više od desetljeća predavale u školama obrazujući generacije učenika. Primjerice, lažna učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi u Lužanima kod Slavonskog Broda, razotkrivena prošloga tjedna, dvaanest je godina radila u više škola s krivotvorenom diplomom nekadašnjeg Učiteljskog fakulteta u Osijeku.
Nakon svih ovih afera neminovno se nameću pitanja što mogu učiniti i kome se obratiti bivši učenici lažnih učitelja te njihovi roditelji ako smatraju da je dijete na bilo koji način zakinuto u kvaliteti obrazovanja, je li to utjecalo na njihovo znanje i uspjeh iz određenog predmeta kao i na nastavak obrazovanja te imaju li ta djeca ili njihovi roditelji pravo na ikakvu odštetu.
'Nisu dobili odgovarajuću, a zajamčenu edukaciju'
Odgovarajući na ta pitanja, voditeljica Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta Osijek izv. prof. dr. sc. Branka Rešetarkazala je za Glas Slavonije kako je sigurna da djeca od takvih "učitelja" nisu dobila obrazovanje kakvo im je u Republici Hrvatskoj zajamčeno nizom međunarodnih dokumenata na čije su se poštovanje obvezali - poput Opće deklaracije o ljudskim pravima i Konvencije o pravima djeteta. Sva prava koja izviru iz tih dokumenata, kao i druga znanja, po mišljenju prof. Rešetar, djeci nisu mogli primjereno prenijeti i osigurati učitelji s krivotvorenim diplomama, osobe koje nikada nisu niti studirale, niti završile odgovarajući fakultet.
"Opravdano je sumnjati da su djeca kojoj su predavali nastavnici s lažnim diplomama dobila obrazovanje koje im je zajamčeno međunarodnim dokumentima. Osobe koje su bez odgovarajućeg obrazovanja poučavala djecu nisu imale kompetencije na temelju kojih bi bile u stanju prenijeti djeci potrebna znanja, pa tako i osigurati im temeljno pravo na obrazovanje. Dakle, upitno je u konačnici kakvo su obrazovanje djeca dobila i je li osoba bez kompetencija mogla osigurati djetetu ostvarivanje njegova temeljnog prava na obrazovanje", smatra prof. Rešetar.
Po njezinom mišljenju, djeca, odnosno roditelji djece kojima su predavali lažni učitelji, mogli bi zatražiti pravnu zaštitu jer njihovo dijete nije dobilo odgovarajuću, a zajamčenu edukaciju.
"S obzirom na to da je takve slučajeve preuzelo Državno odvjetništvo, oni bi možda mogli biti oštećenici u postupku, no to pripada u kazneno pravo. U odnosu prema bivšim učenicima koji nisu dobili odgovarajuće obrazovanje, nadležno Ministarstvo bi trebalo pronaći odgovarajuće rješenje", dodaje ona.
Je li oštećena škola ili su oštećeni učenici?
Stručnjak za kazneno pravo, doc. dr. sc. Igor Vuletić, s Katedre kazneno-pravnih znanosti pri osječkom Pravnom fakultetu, smatra pak da bi takvi postupci "bili jako navučeni" jer oštećenik je onaj koji je oštećen kaznenim djelom, a u ovim slučajevima bilo bi teško konkretno izraziti štetu u pravnom smislu riječi.
"Ako se djelo vodi za postupak krivotvorenja isprave, po meni je tu oštećena škola. Da bi se djeca i roditelji vodili kao nekakvi oštećenici prvenstveno moraju biti oštećeni materijalno, a toga u ovom slučaju nema. A kakva je i nematerijalna šteta zapravo je teško ili nemoguće dokazati. Isto tako, ne postoji garancija da bi nastava bila kvalitetnija da je djetetu predavao netko s diplomom. No djeca i roditelji na sudu mogu izjaviti da se osjećaju oštećenima, ali je pitanje bi li time išta postigli", kazao je prof. Vuletić za Glas Slavonije dodajući kako bi sigurno bili oštećeni da je u pitanju nekakvo kazneno djelo protiv obitelji, djece, mladeži poput, primjerice, neke vrste zlostavljanja.
Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević ističe da se do sada nisu susretali s ovakvim prijavama, no, u slučaju da prime upit djeteta ili njegova roditelja o povredi prava na obrazovanje zbog nezakonitog rada učitelja i ocjenjivanja jednog od predmeta, koji je bitno utjecao na daljnji nastavak djetetova školovanja, svakako bi ih, napominje, uputili da se obrate upravo Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Konkretno, prosvjetnoj inspekciji te Samostalnom sektoru za pravne poslove.
