Na Prijedlog zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji je prošao e-savjetovanje, proteklih je tjedana javno izneseno niz primjedbi, a glavna je da se radi o potpunoj privatizaciji primarne zaštite, a svoje nezadovoljstvo iskazale su i županije. Hoćete li neke odredbe ipak mijenjati?
Na prijedlog zakona stiglo je oko 5300 prijedloga i sugestija koje analiziramo i mogu reći da ćemo sve što je korisno uzeti u obzir. Ovim izmjenama sustav uređujemo i pritom nikoga ne želimo zakinuti. Umjesto pojmova zakupa i koncesija koje smo imali dosad uvodimo pojam ordinacije, no to nije nikakva privatna ordinacija niti znači privatizaciju primarne zaštite. Za pacijente to ništa ne mijenja, a nositelji ordinacija djelatnost ugovaraju s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje (HZZO), ta će se djelatnost odvijati u prostorima koji ostaju u vlasništvu grada odnosno županije, a ordinacije se neće moći premještati mimo toga, kako se sugerira. Ordinacije će imati obvezu prilagoditi radno vrijeme prema onome što će odrediti županijski uredi za zdravstvo i dobit će obvezu participirati u dežurstvima vikendom. To dosad brojni koncesionari nisu radili, zbog čega imamo veliki pritisak na objedinjene hitne bolničke prijeme, a imat će i zakonsku obvezu intervenirati u izvanrednim situacijama kao što su poplave i slično.
Kakva će biti uloga domova zdravlja i ovlasti županija kao njihovih vlasnika. Tvrdi se, naime, da se domovi zdravlja ovim ukidaju, da će izgubiti većinu prihoda dok će im ostati neodrživi fiksni rashodi za zgade i administraciju?
Zakonom je već definirano koje su ingerencije županije i tu se ništa ne mijenja. Županije će i dalje organizirati primarnu zaštitu na svom području, odnosno ordinacije obiteljske medicine, ginekologije i pedijatrije. No, sada im se otvara prostor da u domu zdravlja organiziraju i specijalističku djelatnost, da angažiraju specijaliste iz bolnica, da otvore fizikalnu medicinu, logopediju, a svi će oni sklapati ugovore s domom zdravlja. To bi trebalo smanjiti pritisak na bolnice, pojačati protok pacijenata i smanjiti liste čekanja. S druge strane, ordinacije će, umjesto dosadašnjeg zakupa i koncesije, plaćati najam ordinacije po tržišnoj cijeni koja vrijedi za neku lokaciju prema kriterijima po kojima se takva cijena formira. To će donijeti veću zaradu županijama, koje će zatim lakše moći financirati ordinacije u mjestima gdje je manje pacijenata i koja su za liječnike manja atraktivna.
Nagrađivanje liječnika
Neka su istraživanja pokazala da desetak posto liječnika ne želi ući u sustav ordinacija već da žele ostati pri domu zdravlja. Dosad je 30 posto ordinacija po zakonu moralo ostati pri domu zdravlja, hoće li i u novom zakonu ostati slična mogućnost?
Ostavit ćemo takvu mogućnost, no zasad još nismo odredili koji će to postotak biti. Nikoga ne želimo nagovarati, a još manje tjerati da uzme ordinaciju, no zato ćemo kroz posebnu uredbu o nagrađivanju omogućiti da i ti liječnici, koji ostanu pri domu zdravlja, a imaju veliki broj pacijenata i dobro rade, budu bolje plaćeni nego dosad. Postojeći sustav je doktore iz domova zdravlja tjerao da idu u koncesionare jer drugačije nisu mogli više zaraditi bez obzira koliko radili. Što se tiče kriterija za procjenu tko je od zdravstvenih radnika u domovima zdravlja i bolnicama postigao natprosječne rezulate da bi bio nagrađen, mislim da tu svi malo kompliciramo. Za to postoje relativno jednostavni kriteriji. Nikako se ne mogu složiti da je nemoguće izmjeriti nečiji rad u medicini jer postoje vrlo jasni kriteriji, a to su izvršenost postupaka i složenost postupaka.
U prijedlogu zakona predviđa se i mogućnost prijenosa ordinacija na drugog liječnika pri odlasku u mirovinu. Hoće li o tome liječnici odlučivati samostalno i koji će biti kriteriji za to?
Nema automatskog prijenosa, nego se raspisuje natječaj. Liječnik će u ordinaciji moći zaposliti mladog liječnika, no to ni u kom slučaju ne znači da će on automatski moći naslijediti tu ordinaciju. Po odlasku u mirovinu ići će se na javni natječaj koji će raspisati županija. Uz to, da bi netko mogao uopće dobiti status budućeg nositelja ordinacije, on će u toj ordinaciji morati prethodno raditi godinu do dvije dana te dobiti potpise pacijenata da ga žele kao njihovog budućeg liječnika, što je osnova za sklapanje ugovora s HZZO-om.
Prostor ljekarnama na poklon?
Što će biti sa 111 ljekarni pri domovima zdravlja, hoće li ih sadašnji zakupci zaista dobiti besplatno te s njima raspolagati kako žele?
Dok rade mogu biti u statusu kakav imaju sada, a to znači da u tom prostoru mogu raditi na temelju ugovora s HZZO-om. No, kada odlaze u mirovinu prostor se vraća vlasniku, županiji ili gradu, koja će ga zatim iznajmiti za ljekarničku djelatnost nekom drugom nakon provedenog natječaja. Dakle, ti će prostori biti na transparentan način preneseni na nekog drugog koji će ih plaćati po tržišnim uvjetima.
Kritičari prijedloga zakona tvrde da ni ove izmjene neće motivirati liječnike, posebno mlade, da idu raditi u manja mjesta.
U zakonu predviđamo mjere kojima ih želimo motivirati za to. Mi s jedne strane želimo čuvati dostupnost i kvalitetu zdravstvene usluge prema pacijentima, a s druge strane su nam važni ljudski resursi i interes liječnika da ostanu u Hrvatskoj, da rade i za to budu motivirani. U depriviranim područjima, gdje nema dovoljnog broja pacijenata po jednom timu, liječnicima se već sada isplaćuje glavarina kao da imaju standardom predviđeni puni broj pacijenata. Sada uvodimo i mogućnost da jedan liječnik preuzme i vodi više ordinacija, po dvije tri ordinacije na svom području, pa da primjerice pacijente u jednom selu prima utorkom od 8 do 10, u drugom od 11 do 13, u treće selo odlazi srijedom itd. Također, po uzoru na Finsku, Norvešku i Kinu uvodimo i tzv. mobilne ordinacije. To su male mobilne kućice, opremljene kao ambulante, kojima će liječnik moći obilaziti pacijente u različitim mjestima. Liječnika time želimo primaći populaciji koja je sve starija i teško može do ordinacije, jer ih nema tko voziti niti imaju novca za platiti prijevoz. U tom dijelu nam se otvara mogućnost da apliciramo i novac dobijemo iz EU fondova.
I dalje dopušten rad u privatnim klinikama
Stječe se dojam da se liječnicima u primarnoj zaštiti ovih zakonom daju neke pogodnosti koje se vrijede i za bolničke doktore, poput mogućnosti da rade do 70-te godine života ili mogućnost privatnog rada.
Nema razlike. Nitko neće automatizmom moći dobiti mogućnost da radi do 70. godine već će se, kao i sada, suglasnost davati samo uz prethodno mišljenje vlasnika doma zdravlja ili bolnice. To će biti u slučajevima kada u nekom domu zdravlja nema tko raditi, odnosno gdje nema mlađih kolega koji čekaju da mogu preuzeti ordinaciju. Što se tiče mogućnosti privatnog rada, on je moguć isključivo izvan radnog vremena i nikako ne nauštrb pacijenata koji su osigurani preko HZZO-a. Mislim da u primarnoj zaštiti za tim neće biti potrebe jer će liječnici kroz novi model biti dovoljno motivirani da mogu zaraditi pristojne plaće ako imaju puni tim.
U Hrvatskoj je ukinut obvezni pripravnički staž mladim liječnicima. Hrvatska liječnička komora (HLK) predlaže uvođenje tzv. sekundarijata kao modela edukacije odmah po završetku fakulteta kao jednu od mjera za njihovo zadržavanje u Hrvatskoj.
Bez obzira kako ga nazvali, naći ćemo formu da s tim programom krenemo od iduće godine. U sadržajnom smislu svi se slažemo da je to potrebno, da mladi liječnici odmah po završetku fakulteta trebaju dobiti posao i imati plaću, a time ih ujedno zadržavamo u Hrvatskoj. Razgovarali smo s predstavnicima mladih liječnika i oni smatraju da bi bilo dobro da nakon fakulteta prođu dodatnu edukaciju i praktično se upoznaju s radom u bolnici. Program koji završavamo predviđa da oni, uz mentorstvo, tijekom 6-12 mjeseci dio vremena provedu u hitnoj bolničkoj službi, mjesec dana u hitnoj izvanbolničkoj službi, po nekoliko tjedana u rađaonici, na pedijatriji itd. Tako će moći steći praktična znanja koja će im olakšavati samostalan rad i stjecanje kompetencija. Pripravnički staž ukinut je 2008. u fazi pregovora o pristupanju EU-u, a njegova provedba završava iduće godine. U međuvremenu su medicinski fakulteti trebali prilagoditi svoje programe da se ta praktična znanja steknu prije izlaska s fakulteta, no to nije provedeno do kraja. Novim zakonom uvodimo i petogodišnje planiranje specijalizacija kako bi se raspisivale u skladu s potrebama, iako nažalost, i sada imamo određeni broj otvorenih specijalizacije na koje se nitko ne javlja. Razlog je to što bi, primjerice, netko želio specijalizaciju iz dermatologije dobiti u Zagrebu na Šalati, a nude mu je bolnice u Sisku ili Bjelovaru.
