Kutinjani više od pola stoljeća žive uz Petrokemiju, a dobrim dijelom i od nje, budući da zapošljava 1300 radnika. No u ostatku Hrvatske malo tko je razmišljao o tome i da Petrokemija radi s amonijevim nitratom, kemijskim spojem koji je svoju razornu moć pokazao u Bejrutu.

No jedna je ključna razlika – u bejrutskoj luci stajao je godinama uskladišten, uz gotovo nikakve sigurnosne standarde, dok se u Petrokemiji strogo pazi, ističu za RTL

Pogoni u kojima se proizvodi spoj ključan, između ostalog, i za umjetna gnojiva, pregledavaju se svaki mjesec te mogućnost eksplozije u kontroliranim uvjetima gotovo da i ne postoji.

Mora se poklopiti niz uvjeta

Kristali amonijeva nitrata nemaju miris i u normalnim uvjetima nisu opasni, čak nisu ni zapaljivi. Kako bi izazvali eksploziju, mora se poklopiti niz posebnih uvjeta.

"Mora biti u doista skučenom prostoru, mora mu biti dodano nešto što pospješuje njegovu eksplozivnost, primjerice mineralno ulje i morate imati neki detonator koji će to detonirati", objašnjava Ivica Losso, direktor Kvalitete zaštite zdravlja, sigurnosti i okoliša u Petrokemiji, ponajvljajući kako za katastrofu kakva je viđena u Bejrutu nema nikakve šanse u Kutini jer je pravilno skladišten i nema doticaj ni sa kakvim uljem.

Kao dodatno osiguranje, u pogonu koji proizvodi amonijev nitrat radi svega desetak dobro obučenih radnika, a cijeli proces proizvodnje i pakiranja je automatiziran.