U Splitu se ljudi u zadnje vrime nešto ljute na ćevape. To otkad smo osvistili našu dalmatinsku tradiciju. Svi tvrde da nam je ćevape donila tranzicija, isto ka i turbofolk. Za turbofolk znam da je nova pojava u Splitu, ali ćevapi su u Split stigli takoreć malo posli Dioklecijana.
Sićam se da smo ka dica iz škole svi trčali kod Pauline na ćevape i nije bilo ništa slađe od one lipe, vruće, masne lepinje sa pet ćevapa i ajvarom i kapulom unutra.
Danas se, međutim, pola grada pravi da mrzi ćevape. Nije da ih ne razumin.
More, brodovi, palme, sunce, brnistra cvate, galebovi letaju, Kerum gradi hotel, cvrčki cvrču i sad najedanput tu upadnu ćevapi. Ne ide, i gotovo. Zato ja više ne kupujem ćevape. U gradu. Nego u jednom malom kiosku blizu moje kuće jer me tamo niko ne može vidit. Dok čekan svoju lepinju, čavrljan sa vlasnicom koja se obično na nešto žali, a ovaj put se žalila na novu Vladu i na PDV.
'Ja poštujen svačije mišljenje, ali...'
"Jeste vidili, moja gospođo, kako su nan lopovi odma uletili sa povećanjem PDV-a?"
"A jesan", odgovaran nestrpljivo pocupkujući jer se miris ćevapa već širi, a i strah me da me neko ne vidi. Osim toga, iza mene je u redu čekalo još troje ljudi. "I sad, gledajte vi to", melje ona dok ugurava ćevape u onu lepinju, "ovi će ćevapi morat poskupit. Ako dignem cijenu samo dvi kune, vama će to bit preskupo, a meni neće bit dovoljno da nešto zaradin. Pa ti živi i radi! Eto nam nove Vlade! Znate šta ću vam ja reć? Ovi, kako su krenili, da SAD prestanu krast, bili bi bogati do kraja godine!"
Mene je ta njena tvrdnja tako zaprepastila da san na momenat zaboravila ćevape. Nisam uspila niti počet o tome mozgat, kadli se javi jedan gospodin iza mene.
"Skužajte, gospođo, ali niste baš u pravu. Mislim, ja poštujen svačije mišljenje, ali..."
Tarapana
Znala san! Sad će bit tarapane. Sve najgore svađe koje san u životu čula uvik krenu nakon šta neko izjavi: "Ja poštujen svačije mišljenje." Potom se obično svi izvriđaju i pokolju međusobno i čisto me strah pomislit šta bi tek bilo da ne poštuju svačije mišljenje.
"A šta 'oćete reć da su vama ovi dobri?", pogledala ga je ispod oka zamotavajući moju lepinju.
"Pa, slušajte, tek su počeli, triba im dat šansu! Ali, u svakom slučaju su bolji od onih prije njih!", odgovorija je ka da je izaziva, a onda doda: "Meni ćete dat jedne sa kapulon, bez ajvara!"
Ona ga je još mrgodnije pogledala i imala san osjećaj da će jadničak, ako ne zaveže, dobit ćevape bez svega. Ili će mu ih naplatit zaračunavajući mu novi PDV.
"Znate šta? Meni su vam oni svi isti, je l' vam jasno?"
Ovaj se nije da zbunit.
Oduzeta vrijednost
"A, ne, ne, gospođo moja, ne možete zbog povećanja PDV-a odma govorit da su i ovi lopovi! Naprimjer, u Europi..."
"Briga me za Europu! Kvragu i oni i PDV!", drekne ona i tresne lepinju na stol. "Ali... Čekajte, je l' vi uopće znate šta znači PDV? To vam je porez na dodanu vrijednost, gospođo, i..."
"Mislite da san blesava pa to ne znan? Neman ja ništa protiv toga da ga povećaju, ali prvo neka izračunaju porez na oduzetu vrijednost!" "Kakvi porez na oduzetu vrijednost?!"
"E! To je porez koji mi građani tribamo naplatit državi. Evo, naprimjer, moj porez na oduzetu vrijednost bi uključiva znači...", i tu počne nešto žvrljat olovkom po praznom bloku računa. "Dakle, oduzelo mi je radno misto u tvornici koja je propala u privatizaciji, oduzelo mi je pet godina života dok san se snašla i otvorila ovi kiosk, oduzelo mi je živaca i zdravlja i novaca jer san za ovo otvorit upala u dugove kojih se neću nikad riješit, a o duševnim bolima da i ne govorim. Oduzeli su mi i šansu da mi dite živi u normalnoj državi, i svaki dan mi još nešto oduzimaju. E, sad ću ja sve to šta su mi oduzeli u zadnjih dvadeset godina lipo zbrojit, pa kol'ko ispadne, to će bit porez na oduzetu vrijednost koji država triba platit meni! I tako bi svaki građanin triba izračunat svoj porez na oduzetu vrijednost, pa nek država to lipo pribija sa svojin PDV-om!"
'Vi mene pljačkate!'
Čovik ju je gleda otvorenih usta, a ja san se od razdraganosti skoro zadavila ćevapon.
"Čekajte, gospođo, znan, nije lako, ali situacija je takva da Vlada mora radit izvjesne rezove i svi mi građani bi joj u tome trebali pomoći. To je ono šta vama fali, želja za surađivat sa državon! Nego, dajte da vam platim ćevape, kol'ko sam vam dužan?"
"Dvajstipet kuna!"
"Molim?! Jučer su bili osamnajst!" "Neka su. Danas su dvajstpet", mrtva 'ladna uzvrati ona.
"Gospođo, vi mene pljačkate!"
"Ne, gospodine, ne pljačkam vas."
"Je l'? Nego šta radite?"
"Surađujen s državon!"
