Ela Milićević će uskoro navršiti 23 godine. Studira pravo u Splitu, a inače dolazi iz Vrgorca. Prije nekoliko dana morala je napustiti sobu u Studentskom domu u Kampusu pa je stoga tražila podstanarski stan. Nije bilo lako, ali je uspjela. Međutim, smještaj u stanu od 100 kvadrata na splitskom Sućidru, u međuvremenu se pretvorio u noćnu moru. Iz stana je izbačena zajedno s cimericama.
"Sve je u početku bilo divno i krasno. Lako smo se dogovorili oko najamnine od 700 eura mjesečno za nas četiri cimerice, najmodavci nam nisu tražili ni polog, pristali su da im plaćamo kad nam sjedne plaća, odmah smo dobili ugovore... A onda sam ja u nedjelju navečer u stanu doživjela epileptički napad... Baš smo jeli pizzu, ja, moja cimerica i njezin prijatelj, koji živi u susjedstvu. Cimerica se preplašila i pozvala Hitnu, došli su, dali mi terapiju, a onda je u 11 sati navečer nazvao gazda i rekao mi da imam rok do sutra u podne iseliti se iz stana", rekla je Ela novinarima Slobodne Dalmacije.
Razlog je samo jedan
Epilepsiju ima već sedam godina, liječi se u Zagrebu kod primarijusa Vlatka Šulentića u Centru za epilepsiju KBC-a Zagreb. Kaže kako dugo nije imala napad i da je ovaj vjerojatno bio izazvan vrućinom i stresom zbog selidbe. Kad se u ponedjeljak ujutro probudila, mislila je da je sanjala, jer joj se često događa da joj napad izazove rupe u sjećanju...
"Otišla sam na posao, a kad sam se vratila u stan, saznala sam da gazda nije htio primiti u kuću ni cimericu koja je doputovala sa svojim stvarima iz Metkovića. Meni je počeo govoriti da sam muljatorica, da sam izmislila svoju bolest, da je provjerio u bolnici na Firulama, da nemamo valjane ugovore... Uglavnom, naveo je brojne nesuvisle razloge za raskid ugovora o najmu stana, iako je jasno da je bio samo jedan - moja bolest. A to mi je najgore. U srednjoj školi u Vrgorcu su mi se rugali zbog epilepsije, ali nikada ovakvu diskriminaciju nisam doživjela od odraslih ljudi. Najgore je što su, zbog moje bolesti, još tri djevojke ostale bez stana", uzrujana je Ela.
Privatna stvar
Budući da je nije htio pustiti u stan gdje su joj bile stvari, Ela je pozvala odvjetnicu i policiju.
"Policija je imala previše posla i dok sam ispred kuće čekala da dođu, u ponedjeljak oko tri popodne, od stresa mi je opet pozlilo. Dobila sam dva napada zaredom, a moj gazda mi nije htio ni vode dati dok nije došla policija. Nakon toga sam opet završila u bolnici, po mene je došao tata iz Vrgorca i onda smo otišli po moje stvari. Gazdina supruga je tada rekla da ne želi da joj opet Hitna dolazi... Nisam mogla vjerovati da dobro čujem što ona govori", kaže Ela i dodaje: "Kad smo se dogovarali oko stana, ja njemu nisam rekla za svoju bolest, jer smatram da je to moja privatna stvar. Zašto bi to netko morao znati? Nadam se da nitko neće doživjeti ovo što se dogodilo meni, da usred ljeta, bez ikakvog razloga, ostane bez krova nad glavom".
Oštre reakcije
Trenutačno živi na Pujankama kod obiteljskih prijatelja i traži drugi stan. Nada se da će ga naći i da njezinom budućem stanodavcu neće smetati njezina bolest. O svemu su se oglasili i Ljubičasti prijatelji, udruga koja okuplja oboljele od epilepsije i drugih neuroloških bolesti.
"Još u antičko doba ljudi s epilepsijom bili su okruženi diskriminacijama. Zar još uvijek živimo u antičkom dobu??? Važno je educirati ljude o bolesti. Što je više ljudi 'obaviješteno', to je veća prihvatljivost ove bolesti u svim područjima života", stoji u objavi.
Javio se i Elin liječnik, koji je bio neugodno iznenađen onime što se dogodilo njegovoj pacijentici: "Elu dobro poznajem, liječila se kod nas u Zagrebu, strašno je to što joj se dogodilo! Poznato mi je da nije lako podstanarima u Splitu, da ih tjeraju iz stanova zbog Ultre, ali ovo je tako primitivno... Nema razloga da se takvi ljudi tjeraju iz stanova, epilepsija je bolest kao i svaka druga, a oboljeli su normalni ljudi. Sramota je u 21. stoljeću imati takve predrasude", komentirao je neurolog Šulentić i dodao: "Ovo je dokaz da kao društvo moramo još više raditi na destigmatizaciji epilepsije".
