Nedavna smrt dviju djevojčica koje su bile uključene u programe javne socijalne skrbi izazvala je čitavu lavinu reakciji. Zaključak javnosti podrazumijevao je da su u oba slučaja za smrt krive socijalne službe. Ipak potpuna istina teško može biti tako jednoznačna, piše DW.
"Sustav socijalne skrbi u RH čini jako kompliciran skup različitih ustanova. Ipak, na neki način je ta skrb, imajući u vidu poziciju tog sustava pod raznim našim vlastima, stavljena u stranu. Po kapacitetu koji je poprimila, mogu reći da je naprosto pretvorena u ubožnicu", rekao nam je Gojko Bežovan, profesor socijalnog rada na Pravnom fakultetu u Zagrebu.
Bežovan to slikovito objašnjava podatkom o zajamčenoj minimalnoj naknadi za osobe s pravom na novčanu socijalnu pomoć koja je 2014. godine određena na visinu od 800 kuna.
"U naprednijim državama se takvi cenzusi indeksiraju svake godine, temeljem rasta troškova života. Kod nas se više nitko ne obazire na zacrtani iznos. Usput su te godine i smanjena prava koja pripadaju djeci kao članovima kućanstva. I tako svake godine imamo manje korisnika, a živimo u društvu u kojem nejednakost raste, pogotovo u krizi", ističe, dodajuči kako je jedna petina stanovništva pogođena rizikom od siromaštva i socijalne isključenosti te beznađa te dodaje da se stoga ne treba čuditi ni fizičkom nasilju u toj populaciji kao nekim sociopatološkim procesima.
No, isto tako objašnjava kako institucijama koje su zadužene da pomognu toj populaciji, je isto pomoć te se u njih odavno ne ulaže iole ozbiljno - uvjeti za rad su preskromni.
Kao probleme ističe da nema prostora za odvojene razgovore s korisnicima, nema tehničke opreme za rad, nema ni službenih vozila za teren pa socijalni radnici često koriste svoja, a nema ni tih radnika dovoljno.
"Nedostaje oko 700 novih zaposlenika na razini države, a tu ubrajam i npr. psihologe i pravnike. Kad centri za socijalnu skrb izrade svoje godišnje izvještaje, nemaju ih kome dati. Osim što RH u prosjeku daje triput manje sredstava, u relativnim udjelima, za ublažavanje socijalne isključenosti", objašnjava. Isto tako Hrvatska je najlošija u EU prema korištenju sredstava iz Europskog socijalnog fonda.
Stoga, ističe, nije čudno što i socijalne službe u takvim okolnostima povremeno čine greške, nego što ih ne čine još više i češće.
"Ukupni sustav skrbi je već pucao, ništa tu nije nepoznato. Unatrag 20 i više godina obilježili smo ga nezapošljavanjem, needukacijom, nespecijalizacijama. Postao je kronično neučinkovit, nesposoban pružati usluge svima koji ih trebaju“, rekla je Lana Petö Kujundžić, šefica Odjela za mladež na Županijskom sudu u Zagrebu za DW.
Dodajući da su joj se socijalni pedagozi sve to vrijeme žalili kako svakom otvorenom slučaju – točnije, korisniku usluga sustava – ne mogu posvetiti u prosjeku niti jednu minutu svog radnog vremena.
"Poslovi za djecu i s djecom se općenito tretiraju kao manje vrijedni. Sve prečesto funkcionira na temelju dragovoljnosti, pa kako god se odlučilo", kaže Lana Petö Kujundžić, uz zaključak da je to i odraz onoga što hrvatsko društvo misli o djeci.
