Na Facebook stranici Ponosni smo što smo policajci objavljen je zanimljiv status u kojem se opisuje posao policajaca, javlja eMedjimurje. Između ostalog, navodi se da za plaću manju od kuhara i konobara oni svaki, ali baš svaki put dok odlaze na posao izlažu svoj život. U nastavku prenosimo cijeli status:
"Ljutimo se na njih kad izvade svoj blok i priteftere nam kaznu za krivo parkiranje ili neispravna svijetla te za pojas koji svi znamo da moramo vezati. Bezobrazni smo kada nam oduzmu vozačku dozvolu jer smo previše popili?
No jesmo li ustvari svjesni da iza krivo parkiranog auta na pješačkom prijelazu izviruje đak s prevelikom školskom torbom i da ga drugi vozač ne vidi od našeg automobila koji smo parkirali da bi nam bilo bliže skoknuti u dućan po novine ili uplatiti loto?
'Glavno je da ih nazivamo svakakvim pogrdnim imenima'
Jesmo li ustvari svjesni kolike su nam moći zapažanja kad alkoholne pare udare u glavu pa se vid zamuti? Ne radi nam svjetlo, ali to znamo mi, no ne i vozač koji ti dolazi u susret i misli da si na motoru?
Ma glavno je da ih nazivamo svakakvim pogrdnim imenima. No jeste li se ikad zapitali tko su u stvari cure i dečki u uniformi koji bi trebali čuvati red, mir i zakon u ovoj maloj zemlji bezakonja? Mislite li vi da njima nikad ne padne na pamet dok oblače uniformu i zapasivaju pištolj za pojas: 'Bože dragi, daj da dan prođe u miru i da se živi vratimo kući?'
Za plaću manju od kuhara i konobara oni svaki, ali baš svaki put dok odlaze na posao izlažu svoj život. Razmislite kako je njihovim obiteljima tu cijelu smjenu dok strjepe hoće li telefon ili mobitel zazvoniti s lošim vijestima?
Nije to nimalo lak ni zahvalan posao. Je da je plaća svaki mjesec, ali nije nimalo lako. Oni svoj posao ne mogu raditi dulje od dvadeset godina. Teži je od kopanja kanala ponekad. I ako imaš volje da završiš neku višu školu, doguraš do načelnika ili inspektora. No uvijek nečiji sin, kum ili prijatelj te zivka i moli kumi, nastoji podmiti..de pajdo nemoj, neću više majkemi i tako dalje.
'Oni su nečiji kćeri i sinovi'
A oni....čuvati svoj posao ili čekati naređenje odozgo da brišu sve što su zapisali u svoj notez? I onda naleti jedan balo, tek mu brkovi prokuljali iznad usne, koji baš iz inata neće pokazati osobnu. Da je to bilo prije 30 godina, balo bi dobio trisku, zazvonilo bi mu u ušima i ne bi mu palo na pamet reći starom da je uopće imao posla s dečkima u plavom.
A danas,.'el bahati' do jaja. Ne znaš tko više, mali ili stari. Pa prijete; "Moj ćaća je na visokom položaju. Slušaj ti. Samo jedan broj ak okrenem, izletit ćeš iz te uniforme kao da nisi nikad ju ni obukao."
Stoga razmislite dobro prije nego ugrozite tuđi ili svoj život, prije nego što dečki u plavom kažu: 'Dobar dan, molim vas dokumente.' Kako slušate doktore da ne smijete jesti slano i masno i piti alkohol?
Isto to osoblje je uniformirano i želi vam i dobro. Vi ga slušate jer volite svoj život, samo je boja uniforme drugačija. Poštujte ju. Jer oni su nečiji kćeri i sinovi, nečiji supružnici i na kraju krajeva roditelji."
