Stranka SNAGA održala je danas konferenciju za novinare na Trgu bana Josipa Jelačića o temi problema i zahtjeva koje je nužno ispuniti u cilju olakšavanja situacije u kojoj se nalaze osobe s teškoćama/invaliditetom i članovi njihovih obitelji.
Na konferenciji su govorili Katarina Turković Gulin, zamjenica predsjednika Glavnog odbora stranke SNAGA, Martina Mikulčić, osoba s invaliditetom, Suzana DošenRešetar, predstavnica Udruge SJENA, Marina Primorac, roditelj sa statusom njegovatelja i Iva Tadić ispred Udruge PUN-HR Pomoćnici u nastavi.
Katarina Turković Gulin, govorila je o transparentnosti i jednostavnosti u informiranju i ostvarivanju prava osoba s invaliditetom. Sve informacije o pravima koje osoba ostvaruje, potrebno je jasno, jednostavno i razumljivo učiniti dostupnima na jednom mjestu. O istome je potrebno educirati i stručno osoblje i administrativni aparat, koji ne smiju biti zapreka u dolasku do informacija odnosno ostvarivanju prava.
Martina Mikulčić, osoba s invaliditetom, istakla je važnost intenziviranja radnji u cilju osiguravanja ravnopravnosti i jednakog tretmana svim osobama u skladu s njihovim maksimalnim potencijalima bez obzira na njihove teškoće. OSI imaju drugačije potrebe, ali u osnovi, imaju jednaku želju za ostvarivanjem, potvrdom, pohvalom, pripadnošću i korisnošću. Da bismo to kao društvo mogli ostvariti, moramo postati svjesni onih svakodnevnih teškoća sa kojima se OSI susreću. Nerijetko se govori o obvezi inkluzije, uključivanja osoba s invaliditetom u svakodnevni život, o obvezi zapošljavanja, i obvezi pristupačnost, no većinom to ostaje tek na govoru. Problema je puno i svaka osoba s invaliditetom ima različite potrebe i svakoj je nešto drugo važnije, ali načelno ono što je nužno za cijelu populaciju OSI-a jest, da se kod donošenja pravilnika i zakona doista pita one koji svoj izazov invaliditeta žive svaki dan.
Martina Mikulčić, prepričala je primjer koji je upravo doživjela. Unatoč činjenici da Zagreb ima organizirani prijevoz osoba s invaliditetom, ona iako invalid u kolicima, nema pravo na taj prijevoz, jer ne živi u Zagrebu, stoga je za prijevoz u Zagrebu morala koristiti taxi uslugu. Takvo postupanje smatra diskriminacijom. Uvjerena je kako u Europskoj uniji osobe s invaliditetom imaju puno veću podršku društva i sustava u svakodnevnom životu. Istakla je kako su napravljeni neki koraci prema boljim uvjetima za osobe s invaliditetom, no to je uglavnom mrtvo slovo na papiru. Problem dobivanja asistenata, problem uvjeta i opsega rada tih asistenata nešto je što ljude odbija kod odabira ovog posla. Ostvarivanje prava na asistenta komplicirano je, provodi se putem uopćenih obrazaca, ne poštujući pojedinačne potrebe svake osobe koja asistenta treba. Potrebe osoba s invaliditetom ne smiju biti rješavane putem humanitarnih akcija, već sustavno, od strane državnih institucija.
O statusu roditelja njegovatelja i tome da se on mora prilagoditi stvarnim potrebama djeteta i roditelja govorila je Suzana Došen Rešetar, predstavnica Udruge SJENA. Centar za socijalnu skrb donosi rješenje na koje Ministarstvo socijalne politike i mladih daje suglasnost za status roditelja njegovatelja. Rok za davanje suglasnosti je 3 mjeseca, a može se produžiti u slučaju kada je potrebno pribaviti nalaz i mišljenje tijela vještačenja. Ukoliko se ministarstvo ne očituje u navedenom roku smatra se da je suglasnost dana. Navedeni rokovi su predugi, procedura je nejasna te se ovakve odluke moraju donositi puno brže.
Suzana Došen Rešetar istaknula je kako su nedavno uputili dopis na adresu Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ministrici Nadi Murganić, u kojem su tražili očitovanje, reakciju i dugoročno rješenje velikog problema koji se ne rješava godinama. Egzistencijalni, socijalni i zdravstveni problemi obitelji koje su, zbog nedostupnosti socijalnih usluga u zajednici, primorane koristiti status roditelja njegovatelja/njegovatelja postaju sve veći i teži te zbog toga inzistiraju na hitnom rješavanju istih. Naknada i prava koja ovi roditelji ostvaruju, nisu dostatni za dostojanstven život i prikladnu brigu koja je njihovoj djeci potrebna. U odnosu na neke druge skupine njegovatelja, evidentan je diskriminirajući status ovih roditelja.
Udruga SJENA peticijom je prikupila više od 11 600 potpisa. Ministrica još uvijek nije službeno reagirala. Kada će pronaći vremena i volje da konačno riješi bar jedan problem u svom resoru, nije poznato.
O problematici pomoćnika u nastavi govorila je Iva Tadić, jedna od osnivačica Udruge PUN-HR Pomoćnici u nastavi. Pomoćnici u nastavi predstavljaju važnu kariku u odgoju i obrazovanju djece s teškoćama. Pomoćnici u nastavi nisu priznato zanimanje u Republici Hrvatskoj, edukacija kojom se pripremaju za vrlo izazovan rad nije dostatna i tu su potrebne hitne izmjene. Odgovor Ministarstva znanosti i obrazovanja na ova pitanja jest da se upravo provode radnje vezano uz propisivanje standarda kvalifikacije za pomoćnika u nastavi i stručnoga komunikacijskog posrednika i izradbu programa za stjecanje kvalifikacije.
U Pravilniku o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima, koji je donesen 21. studenoga 2018., a stupio je na snagu 8 dana nakon objave u Narodnim novinama, ima stvari koje pokazuju korak naprijed u rješavanju statusa pomoćnika u nastavi i stručnih komunikacijskih posrednika, ali također ima i mnogo stvari koje nisu do kraja riješene. Propisani su uvjeti koje osobe moraju ispunjavati, a među kojima se navodi, da pomoćnik u nastavi mora imati završeno najmanje četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje. Dakle, osoba koja je završila trogodišnje srednjoškolsko obrazovanje ne ispunjava predmetnim uvjetima. Mnogi pomoćnici koji u ovom trenutku rade s djecom s teškoćama prema novom Pravilniku više ne zadovoljavaju uvjete i postavlja se pitanje što će biti s njima i što će biti s djecom s kojom trenutno rade. Osim toga, činjenica da mnogi ne rade na ugovor o radu, već rade na razne vrste ugovora o djelu što dozvoljava poslodavcima kršenje radnih prava koja proizlaze iz Zakona o radu. Udruga PUN-HR Pomoćnici u nastavi zalaže se za izjednačavanje prava svih pomoćnika u nastavi.
Za kraj Katarina Turković Gulin, zamjenica predsjednika Glavnog odbora stranke SNAGA zaključila je kako je nužno sustav rane intervencije učiniti sveobuhvatnim, brzim i podržavajućim za OSI odnosno dijete s teškoćama i cijelu obitelj osobe/djeteta sa razvojnim teškoćama/invaliditetom. Od trenutka saznanja za postojanje problema, medicinska i socijalna skrb za dijete/osobu ali i cijelu obitelj mora biti lanac povezanih radnji u kojem sustav neće niti u jednom trenutku napustiti osobu u potrebi i njenu obitelj da se sami snalaze. U sustavu rane intervencije potrebno je pojačati napore stručnih službi, kao što su rehabilitatori, logopedi, psiholozi, kako bi se djetetu omogućio napredak u razvoju do njegovih maksimalnih potencijala, odnosno osobi s invaliditetom održale sve one psihofizičke sposobnosti koje su očuvane. Obzirom na situaciju u našem zdravstvu i nedostatak stručnjaka, sve se u konačnici prelama na potrebama djece, mladih i svih osoba s teškoćama. To je nešto što se mora promijeniti, i potrebno je odmah mijenjati politiku financiranja, kadroviranja i organizacije zdravstva.
