"To nije bilo vrijeme kad se moglo prosvjedovati protiv političkog sustava, ali se je u Sloveniji nakon černobilske nesreće pojavio jak ekološki pokret. Više nismo mogli dobiti dozvolu za gradnju odlagališta nuklearnog otpada iz Krškoga, a 1990. godine donesen je savezni zakon o moratoriju na gradnju nuklearki", kazao je Gregorič.
Slovenija i Hrvatska htjele graditi i drugu nuklearku
"Iako su trenja između Slovenije i Hrvatske oko gradnje druge nuklearke u Prevlaci počele još ranije, černobilska je katastrofa i definitivno srušila mogućnost gradnje druge slovensko-hrvatske nuklearke", kazao je Gregorič.
U to vrijeme Gregorič je bio nuklearni stručnjak na ljubljanskom institutu Jožef Stefan, koji je na jugoslavenskom nuklearnom programu radio zajedno sa srodnim znanstvenim institutima u Zagrebu i Beogradu. Nakon toga niz godina vodio je slovensku upravu za nuklearnu sigurnost, a od 1989. do 1990. godine vodio je Međunarodnu agenciju za nuklearnu energiju (IAEA) u Beču.
Na "krilima" protunuklearnog raspoloženja koje se pojavilo nakon Černobila, slovenska stranka Zelenih dobila je na prvim demokratskim izborima u travnju 1990. godine 8,8 posto glasova jer se zalagala za zatvaranje Krškog, ali je njen prijedlog da se o zatvaranju održi referendum 1995. odbijen.
Moguća gradnja drugog bloka NE Krško
Prema sadašnjim planovima, životni vijek nuklearne Krško produžen je do 2023. godine s mogućnošću da se još produži, a nije isključena niti mogućnost gradnje drugog bloka nuklearke jer ta opcija još postoji u dugoročnom nacionalnom planu energetskog razvoja.
Nuklearna katastrofa u Černobilu, koja se dogodila prije 30 godina, najveća je nuklearna nesreća u povijesti čovječanstva do sada, s brojem žrtava koji je i dalje nepoznat, a posljedice još uvijek prijete zdravlju okolnog stanovništva.
Eksplozija černobilskog reaktora upozorila je Europu i svijet o rizicima korištenja nuklearne energije u energetici i usporila do tada vrlo jak tempo gradnje novih nuklearki.
