Slovenija je donijela povijesnu odluku; prva u Europskoj uniji upisala je u svoj Ustav da je temeljno ljudsko pravo svakog građanina - pravo na vodu za piće.
"To da u Sloveniji gotovo svugdje možemo piti vodu iz slavine, ne podrazumijeva se samo po sebi. To je velika slovenska privilegija koju moramo sačuvati, ne samo za sebe, već i za naše buduće generacije", smatra slovenski premijer Miro Cerar.
Voda se smije privatizirati, ali priznaju da su pritisci onih koji bi voljeli zarađivati na tome sve veći. Ipak, postoji ustavna kategorija koja Slovencima jamči da ni u kojem slučaju neće ostati bez vode u svojim kućanstvima - pa čak i ako ne plaćaju račune. Hrvatski političari složni su u stavu da se vode n vodi - sve veći.
Mostov ustavni stručnjak kaže da je došlo vrijeme za takvu inicijativu i u Hrvatskoj.
"Postoje ozbiljne težnje privatizaciji vodnih resursa i da privatne kompanije mogu isporučivati vodu putem koncesija, mi smo stajališta da je što je moguće bolje zajamčiti pravno i na ustavnoj razini da voda nije roba, nije komercijalni proizvod", rekao je Robert Podolnjak.
Premda hrvatski Ustav već jamči građanima pravo na život - a to bi trebalo značiti i pravo na vodu - preciziranje u Ustavu zadalo bi državi konkretniju obavezu - pojašnjava pravnica koja je upravo doktorirala baš na ovoj temi.
"To bi značilo da se nikome to pravo ne smije uskratiti, odnosno da se građanima ne smije obustaviti dostava voda za piće i sanitarne potrebe. Onim građanima koji su potrebiti, nemaju novaca, nisu financijski sposobni, za njih država mora osigurati subvencije u svom proračunu ili proračunu jedinica lokalne samouprave", kaže Desanka Sarvan, viši savjetnik za pravne poslove u Istarskoj županiji.
Hrvatska se ubraja u vrh među pet europskih zemalja po bogatstvu vodom za piće.
Kaže se da je voda nafta budućnosti. Izvora visokokvalitetne vode za piće Hrvatska ima sasvim dovoljno. Oni se ne smiju privatizirati, ali se smiju dati u koncesije. Pa tako trenutno 14 domaćih tvrtki crpi 34 izvora.
Koncesije smiju trajati od 10 do 30 godina, a na godišnjoj razini država od njih ne zarađuje baš značajne iznose.
"Pedeset posto od naknade za koncesiju ide jedinici lokalne samouprave, drugi dio državnom proračunu što godišnje iznosi oko 12 milijuna kuna. Važno je naglasiti da nitko ne može biti vlasnik vodnog resursa jer je voda opće dobro i uživa posebnu zaštitu Republike Hrvatske što je na kraju utemeljeno i u zakonskim propisima", Kristina Buljubašić, glasnogovornica Hrvatskih voda.
Interesi se mijenjaju, kao i zakoni, ali kad bi voda bila temeljno ljudsko pravo svakog građanina, kao što je to sada u Sloveniji - tada ni najbogatiji investitori ne bi mogli izlobirati kupovinu izvora vode u Hrvatskoj.
