Iako je slovenska strana 2015. nakon arbitražnog skandala u kojem je otkriveno nezakonito djelovanja slovenskih arbitara, sve nastojala pretvoriti u aferu nezakonitog prisluškivanja, izvještaj slovenske parlamentarne komisije za nadzor obavještajnih službi (KNOVS) potvrdio je kako je slovenska strana aktivirala državni alat i tajne službe s ciljem arbitražne prijevare.
Ovih je dana objavljen javni dio izvještaja KNOVS-a o "obavještajnim i protuobavještajnim aktivnostima u vezi s događajima između Slovenije i Hrvatske pred arbitražnim sudom u Haagu". U njemu se navodi kako je Slovenija ušla u arbitražni postupak kao da se radi o obavještajnoj operaciji, a ne o pravnom postupku pred međunarodnim sudom, piše Večernji.
Tajne službe bile spremne i prije početka arbitraže
KNOVS tako nakon višemjesečne istrage u kojoj je trebao otkriti razloge zašto su slovenski arbitar i agentica uhvaćeni u nedopuštenom komuniciranju, navodi kako je Slovenija putem obavještajnih službi cijelo vrijeme sudjelovala u prikrivanju nezakonite komunikacije između Jerneja Sekolca i Simone Drenik. Navodi se i kako je slovenska obavještajna agencija (SOVA) počela pripremati svoje resurse za arbitražu i prije potpisivanja arbitražnog sporazuma 2009. Sastanci s projektnim timom za arbitražu, kojeg je vodila upravo Drenik, bili su početak osiguravanja komunikacije od "upada" s hrvatske strane, ali i zaštite ionako tajnog komuniciranja slovenskog arbitražnog tima.
Izvještaj na 150 stranica donosi kako su slovenske obavještajne službe tajno instruirale članove arbitražnog tima kako nezakonito komunicirati i razmjenjivati podatke bez straha od razotkrivanja. Arbitražnu skupinu su opremili kriptotelefonima za među sobnu komunikaciju, ali i razmjenu informacija sa SOVA-om. Ona je pak osiguravala komunikaciju između skupine, Vlade i Ministarstva vanjskih poslova.
Erjavec je morao sve znati
Tadašnji šef diplomacije Karl Erjavec tvrdi da za nezakonitu komunikaciju između Drenik i Sokolca nije znao, iako su čak i članovi KNOVS-a javno tvrdili da je normalno da Drenik o tome obavijesti upravo Erjavca koji joj je bio direktno nadređen. To je znak da je država bila upućena u nezakonito komuniciranje. No, problem je nastao kada se agentica oglušila na instrukcije obavještajaca te telefonom iz svog stana u Kranju nazvala Sekolca koji se tada nalazio u Beču.
S obzirom da ta linija nije imala kriptozaštitu, hrvatska Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) presrela je njihove razgovore u studenom 2014. i siječnju 2015. Kada se doznalo za tu operaciju, slovenska strana je bezuspješno pokušala pribaviti dokaze da hrvatski arbitar Budislav Vukas komunicira s Hrvatskom, pa da čak i spava u rezidenciji hrvatskog veleposlanstva u Den Haagu.
Slovenija bi mogla izgubiti spor protiv Hrvatske
Izvještaj KNOVS-a dovodi u pitanje slovensku argumentaciju u postupku pred Sudom Europske unije u Luxembourgu. Naime, Slovenija je tužila Hrvatsku zbog jednostranog povlačenja iz arbitražnog sporazuma, a na sudu je da do kraja 2020. utvrdi krši li hrvatska neprihvaćanjem arbitražne odluke europskošto se zbog slovenske tužbe protiv Hrvatske vodi pred Sudom Europske unije u Luxembourgu, koji bi do kraja iduće godine trebao donijeti presudu u hrvatsko-slovenskom arbitražnom sporu. Odlučujući o tome krši li Hrvatska europsko pravo neprihvaćanjem arbitražne odluke i je li se opravdano povukla iz aritražnog postupka. Preispitat će i odluku arbitražnog suda da slovensko kršenje pravila nije utjecalo na zaključenje arbitraže.
Slovenski arugment je da država nije imala nikakve veze s nezakonitim komuniciranjem, iako se Erjavec prije izbijanja afere javno hvalio kako "zna da će Slovenija na arbitraži dobiti pristup otvorenom moru i dvije trećine Piranskog zaljeva". Slovenci su ustrajali na tome kako su nezakoniti razgovori beznačajan incident koji nije ugrozio arbitražu. Izvještaj KNOVS-a ipak otkriva kako se radilo o sustavnom kršenju arbitražnog postupka, u što su neposredno bile uključene slovenske tajne službe i cijeli politički vrh.
