Na putovanje dugo 3200 kilometara Goran se odlučio kako bi ukazao na probleme izbjeglica koji stalno pristižu, dok ih Europa ‘ograđuje’ zidovima, a svoje putovanje nastavlja prema rodnom Umagu u koji bi trebao stići u ožujku, piše Šibenski portal.
– Prvo sam htio volontirati u kampovima, međutim, svi su odgovori bili negativni. Odbijali su me jer su imali previše volontera ili zato što nisam bio član Crvenog križa. Odlučio na hodanje kojim sam želio prikazati zajedničku crtu tri religije-islama, kršćanstva i židovstva. Čim ljudima spomente muslimane, oni odmah pomisle na ISIS, odnosno na terorista koji siječe glavu. Sve me je to ljutilo, pa sam odlučio krenuti pješice iz jordanske Petre i dokazati kakvi su zapravo muslimani, kaže Goran.
Goran se, na neki način, želio solidarizirati s izbjeglicama, pa je birao rute koje su bile daleko od turističkih. Iz Jordana je stigao do Jeruzalema, a potom je pješačenje nastavio do Sredozemnog mora i Tel Aviva. Zatim je slijedio Cipar do kojeg je išao avionom, a najviše imigranata vidio je u Grčkoj.
– U Grčkoj su izbjeglice smještene u njihove ekonomski neisplative hotele. Naslušao sam se brojnih tužnih priča, ali ono što me najviše šokiralo i što nisam znao je način na koji funkcionira ‘švercanje’ nesretnih ljudi u gumenim čamcima. Primjerice, Turci koji rade za švercere, u čamac utrpaju jadne ljude koji po prvi put vide more i voze se s njima svega 20 metara, a onda iskoče iz čamca. Ja nemam pojma kako ti ljudi koji nikad nisu vidjeli more, a kamoli vozili gumeni čamac, dođu do obale. Mogu jedino pretpostaviti da se radi o mobitelima koji ih navode putem karata i GPS-a, priča Goran.
Priču u cijelosti pročitajte OVDJE.
