Jer baš kad si pomislio da si shvatio što se tu događa, prosvjednici te potpuno iznenade, pa ispadneš gluplji od pandura koji se s njima već danima igraju na grupa traži grupu. Mislim da bi za početak trebalo utvrditi je li ovo događanje naroda počelo junačkim bacanjem jaja na HDZ-ovce u Omišu, performansom Pernara velikih jaja ili brutalnim policijskim razbijanjem jaja huliganima u Radićevoj. Čisto da za desetak godina, kada se budu praznikovali ovi događaji, ne bismo imali situaciju kao danas, pa da ne znaš razliku između Dana državnosti, Dana domovinske zahvalnosti i onog trećeg.
Mora li se dogoditi policijska marisana da bi prosvjedi postali mirni?
Ja bih svoj glas dao policiji i akciji iz Radićeve. Nakon što su brutalno počistili huligane iz ovih prosvjeda, prosvjedi su postali mirni i, što se ono kaže, demokratski, a usput su i protivnici prosvjeda ostali bez argumenta da se radi o hrpi huligana. E sad, zašto se mora dogoditi policijska marisana da bi prosvjedi postali demokratski, tema je za sebe i traži puno duži tekst od ovog, ali u svakom slučaju – hvala policiji. Bez nje bi ovi prosvjedi izgubili smisao u startu. Znam da Karamarku ovakav rasplet nije bio na umu, ali eto, tako se namjestilo pa sad imamo tisuće građana koji mirno prosvjeduju i ne može im ništa osim lovit ih po gradu.
Na toj točki je počela potraga i za smislom ovih prosvjeda i svatko tko se tom potragom bavio, u ponedjeljak se ponadao da ga je napokon našao. Stvar se, na trenutak, učinila užasno logična – prosvjednici su se okupili na Cvjetnom, tamo su malo skandirali, zapjevala se i opera, a onda se krenulo put Markova trga. Tu ih je policija blokirala, pa su otišli do sjedišta HDZ. Odatle, pak, do zgrade NSB-a u, kojoj je upravo premijerka dodjeljivala Zlatnu kunu, pa do sjedišta MUP-a, od njega opet na Markov trg, a onda, pak, do zgrade Jadranke Kosor.
Pa ti nađi logiku, smisao i poruku kad si faca
Svaka od ovih destinacija logično se uklapala u sliku o prosvjedu protiv HDZ-a i trenutne Vlade s Kosoricom na čelu i svi tragači za smislom ovih prosvjeda pomislili su da je to to – mirnim prosvjedima traži se ostavka Vlade i prijevremeni izbori.
Tako nekako su, pretpostavljam, rezonirali i Lesar i Kajin, a vjerojatno i studenti, kao i Pravo na grad, pa su se u srijedu pridružili prosvjednicima. I stvarno se na trenutak sve skupa učinilo jako smisleno. Očekivalo se još samo da se pridruži oporba na čelu s Milanovićem i da sve skupa preraste u klasičan prosvjed oporbe i građana protiv Vlade.
A onda je došla srijeda i novi prosvjed. Opet se krenulo s Cvjetnog, opet se došlo do Gornjeg grada, opet se krenulo do središnjice HDZ-a, a odatle na HRT, od HRT-a se odustalo, pa se zastalo kod zgrade Gradskog poglavarstva, tamo se skandiralo Bandiću. Onda opet do MUP-a, a potom do sjedišta T-Com-a, tu je razbijeno i staklo. Onda do sjedišta gradskog HDZ-a, gdje je pokidana HDZ-ova zastava, onda do sjedišta SDP-a, gdje je zapaljena zastava i SDP-a i EU-a. Onda se došlo do zgrade HSS-a, gdje nije bilo zastave, pa se krenulo opet do Kosoričina stana, a usput se malo zapišala ograda pred zgradom Hrvatskog nogometnog saveza. Pa ti nađi logiku, smisao i poruku kad si faca. Samo u jednoj noćnoj šetnji Zagrebom, prosvjedovalo se redom protiv: HDZ-a, HRT-a, Gradskog poglavarstva, MUP-a, T-Com-a, SDP-a, Europske unije, HSS-a i Hrvatskog nogometnog saveza. I ne možeš poreći da je svaki od tih mikroprosvjeda, sam za sebe, imao barem malo smisla. Pa ti se poruka prosvjeda nametne nekako sama od sebe, a ta je da u ovoj zemlji imaš razloga prosvjedovati ispred skoro svake zgrade koja nije stambena (osim Kosoričine, naravno). Iliti, ulično-laički – sve je u kurcu!
