Sve tri s ponosom kažu kako su jedva dočekale početak mimohoda i ističu kako im nošenje odore Oružanih snaga Republike Hrvatske nije samo posao nego i životni poziv.
Ljubav prema domovini
Vukovarka Silvija Palac ima 27 godina i pripadnica je 1. mehanizirane bojne Sokolovi u kojoj je dio četveročlane posade na minobacaču, a posao joj je usmjeravanje minobacača. Oružanim snagama pristupila je prošle godine, kazala je za HTV.
Kaže kako joj je, kao Vukovarki, od malena usađena ljubav prema domovini.
Psihihičke i fizičke predispozicije uvelike određuju zaduženja u vojsci, ali i napredak u karijeri, a ona se kao žena izvrsno nosi s tim.
Više voli vojnu odoru nego haljinu
Naizgled krhka, 23-godišnja Monika Ćelić pripadnica je 2. motorizirane bojne Pauci. Također je dio posade minobacača, ali kao strijelac.
S ponosom nosi beretku svoje postrojbe, kaže, i zbog svoga strica koji je nekoć bio pripadnik iste.
Kada se odlučila priključiti vojsci mnogi su joj, kaže, govorili da to nije za nju i da je preslaba za taj poziv. No, pokazala je da nije niti krhka niti slaba. A vojničku odoru, kaže, radije nosi nego haljinu.
Za razliku od onih koji jedva čekaju vikende da odu kući, ona, kaže, jedva čeka doći na posao i obući odoru.
Nema muško-ženskih podjela
Sanja Brestovac pripadnica je 2. mehanizirane bojne Gromovi.
Kaže da njene kolege ne prave razliku između muškaraca i žene te da si svi međuosbno nastoje pomoći u obavljanju svakodnevnih poslova i zadataka.
"Nema podjele na muške i ženske poslove", kaže mlada vojnikinja.
"Ne mogu vam opisati kako mi srce već sad kuca 100 na sat, a vjerujem da će biti i više zbog onih kojih više nema i koji su značili nešto za ovu državu", kazala je Sanja uoči početka mimohoda.
HRT/Danas.hr
