Dominik je prije desete godine života od roditelja dobio prvu
gitaru i već tada odlučio da će postati glazbenik.
„Htio sam dokazat i sam sebi i drugima da se može uspjet s ovime.
Znači, to je bila kao neka pustolovina, jednostavno otići od kuće
i bez ikakve pomoći roditelja, bez ikakve pomoći ikoga, sam sebi
dokazat da mogu nešto uspjet sa svirkom“, priznao je
Dominik Heštera.
Ulični svirač postao je slučajno. U ljeto 2012. iz malog sela
pored Garešnice došao je kod prijatelja u Rijeku na odmor. Jednu
večer iz zafrkacije se s gitarom spustio na Korzo i tu je sve
počelo.
„U početku me bilo malo trta. To je bilo prvi put u životu da sam
izašao na ulicu svirati", rekao je.
Tu se i zaljubio, pa vratio kući, ali izdržao je samo dva
mjeseca. Srce ga je vuklo u Rijeku. Roditelji i sestra dali su mu
podršku.
„Rekli su samo da se čuvam i da probam uspjeti kad baš tolko
želim “, izjavio je.
Kao klinac imao je punk, rock i metal bendove i dugu kosu. Sada
svira po četiri sata dnevno, uglavnom rock i blues, ispred pošte
na Korzu. U početku je bilo teško. Imao je samo gitaru i dobar
glas.
„Ljudi su mi u početku više davali novac zato jer stojim i
sviram, tipa kao da im je žao vidjeti me na ulici, tako sam se
osjećao“, otkrio je Dominik.
Ali imao je još nešto. Imao je čeličnu volju za uspjeh. Bilo je
dana kada je preskakao obroke, ali kruljenje u trbuhu trpio je
jer je imao cilj. Pojačalo, mikrofon, def i gitara bili su
neophodni da pokaže što zna.
„To su bili ti dani kad sam baš bio, a nisam bio gladan, ali sam
štedio jako puno da bih si kupio pojačalo, pa je to tako ispalo
da sam bio gladan“, izjavio je.
Danas živi s cimerom kod kojega je došao na presudno ljetovanje.
Tek mu je 21, a sam plaća stanarinu, režije, hranu. Zato
cijeni svaku kunu koju mu ljudi daju kao nagradu.
Zabavnjake i narodnjake ne voli jer 'to nije njegov đir'. Dvije
godine išao je u glazbenu školu, ali nije ga impresionirala, pa
je odustao. Od svojih snova, kaže, ni ne pomišlja odustati.
„Želio bih snimit nešto vlastitog materijala i izdat naravno“,
dodao je.
Iako Dominika dnevno posluša stotine prolaznika rijetki ga
prekidaju u nastupu.
Pjevač riječkog En Facea oduševljen je
Dominikovim glasom i svirkom.
„Već smo prokomentirali, recimo u ovom svijetu profesionalnih
glazbenika, dobio je s više mjesta najviše ocjene za neke izvedbe
, R.E.M., tako
da tu nema greške“, priznao je Sandro Bastiančić
iz grupe En Face.
Nakon 25 godina karijere i osvojenog Porina, Sandro bez ustezanja
priznaje: "Volio bi zapjevati s njim zajedno, zapravo on će
pjevat, a ja ću samo pokušavati pored njega".
Lako izvedivo jer Dominik ni ne pomišlja na povratak kući, već
planira ostati u Rijeci.
U pustolovinu života krenuo je jako mlad, jako hrabro i jako
glasno. Da ga svi čuju. Zasad su to Riječani, ali nema sumnje da
će se Dominikov glas daleko čuti.
Zovu ga čudom s riječkog Korza! Ostavio je sve i iz rodne Garešnice stigao u Rijeku u potrazi za svojim snom! Bez obzira na kišu i buru, svaki dan pjeva i svira i pokazuje svoj raskošan talent u nadi da će mu netko pomoći i otvoriti vrata slave!