u potjeri za snom / Senzacija s ulice: Upoznajte glazbeno čudo s Korza!

Dominik je prije desete godine života od roditelja dobio prvu gitaru i već tada odlučio da će postati glazbenik.

„Htio sam dokazat i sam sebi i drugima da se može uspjet s ovime. Znači, to je bila kao neka pustolovina, jednostavno otići od kuće i bez ikakve pomoći roditelja, bez ikakve pomoći ikoga, sam sebi dokazat da mogu nešto uspjet sa svirkom“, priznao je Dominik Heštera.

Ulični svirač postao je slučajno. U ljeto 2012. iz malog sela pored Garešnice došao je kod prijatelja u Rijeku na odmor. Jednu večer iz zafrkacije se s gitarom spustio na Korzo i tu je sve počelo.

„U početku me bilo malo trta. To je bilo prvi put u životu da sam izašao na ulicu svirati", rekao je.

Tu se i zaljubio, pa vratio kući, ali izdržao je samo dva mjeseca. Srce ga je vuklo u Rijeku. Roditelji i sestra dali su mu podršku.

„Rekli su samo da se čuvam i da probam uspjeti kad baš tolko želim “, izjavio je.

Kao klinac imao je punk, rock i metal bendove i dugu kosu. Sada svira po četiri sata dnevno, uglavnom rock i blues, ispred pošte na Korzu. U početku je bilo teško. Imao je samo gitaru i dobar glas.

„Ljudi su mi u početku više davali novac zato jer stojim i sviram, tipa kao da im je žao vidjeti me na ulici, tako sam se osjećao“, otkrio je Dominik.

Ali imao je još nešto. Imao je čeličnu volju za uspjeh. Bilo je dana kada je preskakao obroke, ali kruljenje u trbuhu trpio je jer je imao cilj. Pojačalo, mikrofon, def i gitara bili su neophodni da pokaže što zna.

„To su bili ti dani kad sam baš bio, a nisam bio gladan, ali sam štedio jako puno da bih si kupio pojačalo, pa je to tako ispalo da sam bio gladan“, izjavio je.

Danas živi s cimerom kod kojega je došao na presudno ljetovanje. Tek  mu je 21, a sam plaća stanarinu, režije, hranu. Zato cijeni svaku kunu koju mu ljudi daju kao nagradu.

Zabavnjake i narodnjake ne voli jer 'to nije njegov đir'. Dvije godine išao je u glazbenu školu, ali nije ga impresionirala, pa je odustao. Od svojih snova, kaže, ni ne pomišlja odustati.

„Želio bih snimit nešto vlastitog materijala i izdat naravno“, dodao je.

Iako Dominika dnevno posluša stotine prolaznika rijetki ga prekidaju u nastupu.

Pjevač riječkog En Facea oduševljen je Dominikovim glasom i svirkom.

„Već smo prokomentirali, recimo u ovom svijetu profesionalnih glazbenika, dobio je s više mjesta najviše ocjene za neke izvedbe , R.E.M., tako da tu nema greške“, priznao je Sandro Bastiančić iz grupe En Face.

Nakon 25 godina karijere i osvojenog Porina, Sandro bez ustezanja priznaje: "Volio bi zapjevati s njim zajedno, zapravo on će pjevat, a ja ću samo pokušavati pored njega".

Lako izvedivo jer Dominik ni ne pomišlja na povratak kući, već planira ostati u Rijeci.

U pustolovinu života krenuo je jako mlad, jako hrabro i jako glasno. Da ga svi čuju. Zasad su to Riječani, ali nema sumnje da će se Dominikov glas daleko čuti.