Proteklih dana svjetski mediji naprosto se ne mogu prestati zgražati nad nastupom koji je Miley Cyrus održala u sklopu dodjele MTV-jevih video nagrada. Bivše otkriće Disneyjeve „tvornice dječjih zvijezda“ odlučilo je odrasti doslovno preko noći i to objaviti čitavom svijetu tako što se na pozornici izvijala u donjem rublju, plazila jezik i hvatala za prepone. Gotovo identičan „outfit“ te je večeri imala i Lady Gaga, navedene pokrete još prije četvrt stoljeća „izumila“ je Madonna pa je zaista teško shvatiti suludu medijsku hajku na mladu pjevačicu koja je samo odlučila slijediti primjer starijih i mnogo uspješnijih pjevačica. Osobno, čini mi se da je od čitave priče profitirala jedino Miley, uzmemo li u obzir da već danima ne silazi s naslovnica časopisa i stranica portala, što joj, budimo realni, njezina glazba i glumački pokušaji nikad ne bi omogućili. Nadalje, nakon ovog nastupa, njezin će idući spot preko noći oboriti sve rekorde gledanosti jer će „baš svi“ htjeti vidjeti što je sada izvela i kako se ovoga puta odjenula gospođica Cyrus.
Hajci su se, u skladu s copy/paste tradicijom hrvatskog novinarstva, pridružili i ovdašnji mediji iako slične kreacije na lokalnim kraljicama estrade redovno prate terminima poput „zapalila“, „raspametila“ i „oduševila“, a često i s velikim zadovoljstvom obavještavaju javnost da je neka od domaćih dječjih „wanna be“ pjevačica „konačno odrasla“. Također, pošto se hrvatske estradne „veličine“ nerijetko pretvaraju u klonove svojih svjetskih kolegica, bit će zanimljivo vidjeti koja će od njih prva zaključiti da će sličan kostim podići i podjednaku količinu medijske prašine, odnosno koliko će trebati da dobijemo domaću inačicu ovog „skandala“.
Doslovno svi komentari, međutim, uspjeli su previdjeti jednu, po meni mnogo bizarniju činjenicu, a to je da bi spomenuta dodjela nagrada trebala biti posvećena glazbi, istom onom o čemu u zadnjih tjedan dana gotovo nitko nije napisao ni retka. U redu, spomenutoj televiziji ono „M“ u nazivu već 15-ak godina stoji tek kao svojevrsni ukras, no ipak je otužno da na dodjeli glazbenih nagrada baš nitko nije primijetio samu glazbu, ma kakva ona bila. Sve je izvjesnije, kao što sam na ovim stranicama pisao i prije nekih godinu dana, da ćemo glazbu uskoro moći samo „gledati“.
