NET.HR: Kako ocjenjujete spremnost hrvatskog zdravstvenog sustava za detektiranje zaraženih i zbrinjavanje oboljelih od koronavirusa u ovom trenutku? Ima li dovoljno kapaciteta, liječnika odgovarajućeg profila? Gdje su "problematične točke"? Gdje bi sustav mogao "pucati"?
LUETIĆ: Ljudski resursi u sustavu zdravstva bili su nedostatni i prije ove epidemije, pa se to sada samo pogoršalo. Nedostaju u pojedinim ustanovama liječnici specijalisti pojedinih specijalizacija, a posebno je teška situacija s obiteljskim liječnicima. Nadalje, imamo relativno mali broj epidemiologa u RH koji zasigurno nije planiran za pandemiju ovakvog opsega i trajanja. Stanje s kapacitetima testiranja se poboljšalo i Hrvatska više nije na začelju država po broju testiranih osoba. Jesen i zima koji su pred nama donose sezonske respiratorne infekcije i gripu te će poseban izazov za liječnike biti brzo i pouzdano testiranje upravo na gripu i COVID-19. U najavi su brzi testovi koji bi se mogli upotrebljavati odmah u samim ambulantama, što bi bilo od velike pomoći te ih kao liječnici kliničari s nestrpljenjem očekujemo.
U slučaju jačeg razbuktavanja epidemije koje bi uključivalo značajno veći priljev pacijenata u bolnice, pogotovo u jedinice intenzivnog liječenja, vjerojatno bi trebalo privremeno reducirati određene medicinski nehitne postupke i procedure, kako bismo u tom slučaju primjereno mogli zbrinuti povećan broj teško oboljelih od COVID-a. Općenito govoreći u kontekstu kronične kadrovske krize s kojom se suočava hrvatski zdravstveni sustav, napominjem da Demografski digitalni atlas HLK-a jasno pokazuje da će u narednih pet godina iz hrvatskog zdravstva umirovljenjem ili iseljavanjem otići gotovo 2700 liječnika, dok se u istom razdoblju očekuje ulazak u sustav tek nešto više od 2400 novih liječnika. To je dakle trajni problem koji zahtijeva sustavno planiranje, a nije problem samo trenutačnog razdoblja.
NET.HR: Kakve su najčešće primjedbe liječnika i medicinskog osoblja neposredno uključenog u zbrinjavanje oboljelih od koronavirusa?
LUETIĆ: Infrastrukturne teškoće i problemi s nedovoljnim mogućnostima odgovarajuće prilagodbe prostora u zdravstvenim ustanovama, nedostatak ili nedovoljna količina osobne zaštitne opreme na početku epidemije, povećane potrebe kapaciteta i brzine testiranja na virus su neka od glavnih uskih grla u ovoj epidemiji. Poseban pritisak na sustav jasno izaziva i činjenica da je nužno da ostali segmenti zdravstvenog sustava trebaju i dalje pružati zdravstvenu skrb pacijentima oboljelima od drugih bolesti, a pri tome istovremeno svesti rizik od prodora virusa u zdravstvene ustanova na što je moguće nižu razinu. Unatoč različitim teškoćama, treba odati najveće priznanje onima koji nose taj sustav i koji svojim svakodnevnim radom na prvoj crti nesebično ulažu vrijeme, trud i stručnost u liječenje i spašavanje života, kao i u prevenciju širenja ove zarazne bolesti. Liječnici i ostali zdravstveni radnici svjesni su povećanog rizika od zaraze koji naš posao nosi, no ponekad više od zabrinutosti za vlastito zdravlje brinu za zdravlje svojih bližnjih. Dio kolega koji rade neposredno s COVID bolesnicima za vrijeme trajanja smjena živi fizički potpuno odvojeno od svojih obitelji.
30.08.2018., Zagreb- Kresimir Luetic, vd predsjednika Hrvatske ljecnicke komore. Photo: Sandra Simunovic/PIXSELL
NET.HR: Što je sa slikom zdravstvenog sustava u cjelini? Koji segmenti sustava - prema vašoj ocjeni - najviše trpe u ovim izvanrednim okolnostima zbog koronavirusa?
LUETIĆ: Gotovo svi segmenti zdravstvenog sustava su na različite načine opterećeni ovakvim epidemijskim funkcioniranjem. Primarna zdravstvena zaštita uvela je novi sustav komunikacije sa svojim pacijentima, organizirala je ambulante u kojima se, uz poštovanje posebnih uvjeta, pregledavaju i COVID-19 pozitivni ili suspektni pacijenti, uzimaju im se brisevi. Bolnice su imale najveće zahtjeve oko pravovremene nabavke dovoljnih količina zaštitne opreme i rekonstruiranja cjelokupnog načina funkcioniranja na pojedinim odjelima. Optimalni resursi ljudi i opreme za testiranje kontinuirani su izazov većini zavoda za javno zdravstvo, kao i bolničkih ustanova. Važna komponenta novog normalnog je i suočavanje liječnika i drugih zdravstvenih djelatnika s onim što izvanredno stanje za njih nosi.
Sustav zdravstva treba i promatrati kao jedinstvenu cjelinu koja ima specifične segmente i pristupe u radu, ali doprinos svih tih segmenata je ključan kako bi se uspješno vodila borba s epidemijom. Mišljenja sam da u cijeloj ovoj priči najviše trpi svakako preventivna medicina. Ona je tijekom ove prve faze pandemija nekako bila stavljena u drugi plan. Upravo je zato iznimno važno inzistirati na ponovnom zamahu preventivnih zdravstvenih programa, poglavito ranog otkrivanja malignih bolesti dojke, debelog crijeva, grlića maternice i pluća, u kojima smo po pobolu i smrtnosti među lošijima u Europi.
NET.HR: Dosta je upozorenja da onkološki bolesnici padaju u drugi plan zbog fokusa na koronavirus. Mnogi drugi kronični bolesnici javljaju da ih se iz ambulanti stavlja na svojevrsno "čekanje" - dok prođe koronavirus. Poznato je da su mnoge ambulante i redovne ginekološke preglede odgodile na nekoliko mjeseci. Što takva situacija znači za cjelokupno zdravlje nacije?
LUETIĆ: Pojava epidemije bolesti COVID-19 naravno ne znači da su ostale bolesti nestale ili privremeno zastale. Stoga je na svima nama u zdravstvenom sustavu zahtjevan zadatak da pacijentima omogućimo kontinuitet pružanja sveobuhvatne zdravstvene zaštite, a istovremeno osiguramo dovoljno kapaciteta za borbu s koronavirusom. Pri tome mislim na zdravstvenu skrb koja ne uključuje samo hitne slučajeve i onkološke bolesnike, nego i sva ostala stanja koja mogu rezultirati neželjenim ishodom zbog odgode ili nepravovremene reakcije. Činjenica da kroz zdravstvene ustanove svakodnevno prolazi veliki broj ljudi, ujedno povećava mogućnost da se visokorizični pacijenti susretnu s pacijentima koji su potencijalno zarazni.
Isto tako treba reći da postoje brojne kronične bolesti ili stanja koja u većini slučajeva neće rezultirati pogoršanjem ako se određene planirane “hladne” procedure odgode na neko vrijeme. Stoga je optimalna ravnoteža između kontinuiteta sveobuhvatne zdravstvene zaštite i nepotrebnog izlaganja riziku zaraze ranjivih skupina poseban izazov, kako za liječnike u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, tako i one u bolničkom sustavu. Tu doista treba donositi ispravne odluke od slučaja do slučaja, ne može se generalizirati. Onkološki bolesnici svakako i nadalje trebaju imati apsolutni prioritet, jer unatoč opasnosti koje koronavirus donosi, svi znamo da je smrtnost malignih bolesti visoka i da raste sa svakim kašnjenjem u njihovu dijagnosticiranju.
NET.HR: Imate li kakve konkretne pokazatelje - koliko je koronakriza produžila liste čekanja za kompleksnije pretrage?
LUETIĆ: Cjelovite podatke i konkretan odgovor na to pitanje imaju Ministarstvo zdravstva i HZZO. U ožujku i travnju je Stožer donio odluku kojom je zatvoren tzv. hladni pogon u bolnicama. To se odnosilo na sve one pretrage, operacije i preglede koji nisu smatrani hitnima i koji nisu bili dio liječenja onkoloških bolesnika. No stanje se u svibnju, lipnju i tijekom ljeta normaliziralo, pokušalo se i nadoknaditi propušteno iz perioda lockdowna. Ne zaboravimo da je u Zagrebu bio i potres gdje je jedan značajan dio bolničkih kapaciteta izbačen iz stroja zbog potresa.
Situacija s COVID-om je zasigurno produžila procese naručivanja i obavljanja nekih pretraga, a i mnogi rizični pacijenti nisu iz objektivnih, ali ponekad i subjektivnih razloga kao što je strah, obavljali redovne kontrole za vrijeme epidemije. Kako god, liste čekanja su dinamična kategorija i ima ih svaki zdravstveni sustav. Međutim, listama čekanja se sigurno može i mora bolje upravljati. Jedan od važnijih preduvjeta za to, uz angažiranost administracije i samih upravljača, je cjelovita informatizacija sustava te vertikalno i horizontalno povezivanje. U 21. stoljeću ne bi se trebala tolerirati situacija primjerice da se za istu pretragu istovremeno možete naručiti u nekoliko bolnica, a da to sustav uopće ne detektira.
NET.HR: Obraćali ste se i građanima s uputama i apelima oko postupanja u uvjetima koronakrize, ali i ministru Berošu i Stožeru. Vaše zadnje obraćanje bilo je vezano za obrasce koji su dočekali liječnike nakon povratka s godišnjeg, obrasce koje ste nazvali zadiranjem u privatnost liječnika - jer se željelo liječnike grupirati ovisno o načinu, odnosno mjestu eventualne zaraze. Jeste li riješili taj problem? Je li razgovarali o tome s ministrom Berošem?
LUETIĆ: Nismo protiv epidemiološke procjene rizika te sustavnog testiranja zdravstvenih radnika. Dapače, podupiremo to. Ono na čemu smo inzistirali je ujednačen, od kolega epidemiologa stručno utemeljen pristup. Komora je osudila postupak uprava pojedinih bolnica kojim su tražili od liječnika da potpisom, pod materijalnom i kaznenom odgovornosti, jamče da su se tijekom godišnjeg odmora ponašali "epidemiološki odgovorno". Takvi primjeri pisanih upozorenja koja sadrže prijeteći ton su nas zabrinuli. Samovoljno procjenjivanje "epidemiološke odgovornosti" liječnika od strane ravnatelja te prijetnje sankcijama smatramo potpuno neprimjerenim i kontraproduktivnim. U ovakvom epidemijskom okruženju kakvo je u Hrvatskoj danas, praktično je nemoguće bez sumnje dokazati točno mjesto zaraze pojedinca, zato smo tražili da se svim liječnicima zaraženim koronavirusom prizna profesionalna bolest tj. da zaraženi liječnici i drugi zdravstveni djelatnici dobivaju delimitiranu naknadu za bolovanje. Razgovarao sam s ministrom oko ovog pitanja, vjerujem da smo razriješili dvojbe oko načina plaćanja samoizolacije i oboljelih te ujednačenosti u postupanju prema liječnicima.
NET.HR: Još od slučaja odlaska na skijanje grupe liječnika u KBC-u Rebro provlači se svojevrsna sumnja o tome da i dio liječnika ne shvaća ozbiljno opasnost od zaraze. Kakva je vaša ocjena ukupne slike, je li Hrvatska po postotku oboljelih liječnika u europskom prosjeku?
LUETIĆ: Širenje epidemije posljedica je visoke zaraznosti ovog virusa i globalne povezanosti, a ne činjenice da je netko bio na putovanju ili skijanju. Liječnici i ostali zdravstveni radnici su na prvoj crti borbe s virusom, uz bolesne i zaražene, pa jako dobro znaju koliko ovaj virus može biti opasan pa i fatalan za čovjeka. Mislim da je danas zanemariv broj liječnika koji banaliziraju opasnost od virusa i da su u pitanju tek neodgovorni pojedinci.
U prvom naletu korone tijekom proljeća mi smo imali 300 zaraženih zdravstvenih djelatnika dok je sveukupno bilo zaraženo 2000 osoba. Sedam stotina zdravstvenih djelatnika bilo je tada u samoizolaciji. I sada, ponovnim razbuktavanjem epidemije, bilježimo zaražene liječnika i druge zdravstvene radnike. Sada je postotak zaraženih zdravstvenih radnika nešto manji nego na početku, vjerujem zbog dostupnije osobne zaštitne opreme te boljeg znanja o samom virusu i načinima prijenosa. Ali, treba jasno i glasno reći da su se liječnici tijekom zadnjih nekoliko mjeseci u velikoj mjeri odrekli nekih za ostale građane uobičajenih društvenih aktivnosti. Unatoč činjenici da se Hrvatska otvorila, da sve radi, da su dopuštena veća okupljanja, pa i tisuća ljudi, liječnici većinom svakodnevno funkcioniraju u nekakvoj polu-samoizolaciji. Jer smo potpuno svjesni što potencijalna zaraza bilo koga od nas znači za naše bližnje, naše pacijente, naše ustanove, pa i sustav u cjelini. Imamo svojevrsnu autoblokadu, posebnu unutarnju odgovornost u ovome svemu. Nadam se samo da epidemija neće predugo trajati.
NET.HR: Je li se na razini HLK razgovaralo o liječnicima-skepticima u slučaju koronavirusa? Onima koji se protive cjepivu ili smatraju da je i slučaj koronavirusa "prenapuhan", pa i dio globalne zavjere. Imate li konkretnih pritužbi, ili službenih prijava o takvih liječnicima?
LUETIĆ: Neozbiljne su i apsolutno neodgovorne tvrdnje pojedinih liječnika, koje se mogu naći u medijima, a koje minimiziraju opasnost od epidemije. Iznošenje medicinski i znanstveno neutemeljenih tvrdnji o pandemiji bolesti COVID-19, čemu smo svjedočili i na nedavnom zagrebačkom prosvjedu, predstavlja eklatantan primjer obmanjivanja javnosti te izrazito društveno neodgovorno ponašanje. Naglasio bih i da netočnim, neodgovornim i neznanstvenim komuniciranjem ti rijetki liječnici krše Kodeks medicinske etike i deontologije. Povjerenstvo za medicinski etiku i deontologiju HLK-a postupa u skladu sa svojim ovlastima i u takvim slučajevima.
NET.HR: Kakva je komunikacija vas osobno, odnosno HLK-a s ministrom Berošem? Jeste li uspjeli i u uvjetima koronakrize nastaviti razgovor o hitnim problemima vaše struke u Hrvatskoj?
LUETIĆ: HLK prema ministru i administraciji ima afirmativan stav i spremni smo na kontinuiranu komunikaciju, no od druge strane osim komunikacije očekujemo i konkretna djela. Pri tome prije svega mislim na poboljšanje statusa i položaja liječnika te unaprjeđenje hrvatskog zdravstvenog sustava. Moja zamjenica, dr. Vikica Krolo, i ja sudjelujemo u radu Ekspertne skupine Kriznog stožera Ministarstva zdravstva i pokušavamo zajedno sa suradnicima dati konkretan doprinos što boljoj borbi Hrvatske s epidemijom. Zadnjih smo tjedana s ministrom također nastavili razgovore i o kroničnim problemima hrvatskih liječnika, od nemogućnosti sudjelovanja u pregovorima za svoje plaće, protuzakonito velike prekovremene satnice do dugova za odrađene prekovremene sate te reforme sustava specijalizacija. Smatram da treba žurno nastaviti rad na donošenju Zakona o statusu i plaćama liječnika, kako bi se konačno pravno normalizirao neprimjeren status liječnika, a time svakako i osnažila perspektiva za ostanak kolegica i kolega u Hrvatskoj. To je, podsjetit ću, bilo i jedno od prvih javnih obećanja prof. Beroša kada je izabran za ministra zdravstva.
30.08.2018., Zagreb- Kresimir Luetic, vd predsjednika Hrvatske ljecnicke komore. Photo: Sandra Simunovic/PIXSELL
NET.HR: Kako ocjenjujte ukupni rad ministra Beroša kao ministra zdravstva? Očekujete li da će on provesti kompleksnije reforme koje su potrebne hrvatskom zdravstvenom sustavu?
LUETIĆ: Ministar Beroš se našao na vrlo izazovnoj poziciji upravljanja velikim i heterogenim sustavom u izuzetno zahtjevnom trenutku. Zasigurno nije lak zadatak i iziskuje vrlo veliki trud, vrijeme i komunikaciju s mnogim dionicima unutar, ali i izvan sustava zdravstva. Reforme koje su nužne u zdravstvenom sustavu nisu jednokratni događaji koji se mogu dogoditi preko noći. Reforma je zapravo kontinuirani višerazinski proces koji podrazumijeva sustavno planiranja, evaluaciju i implementiranje s horizontom koji sigurno nadilazi jedan ministarski mandat.
Uz ranije navedena očekivanja liječničke struke, tu je svakako i potreba sustavnog dugoročnog planiranja kadrova u zdravstvu. Podsjetit ću da nam ovoga trenutka u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nedostaje gotovo 400 liječnika do popune mreže, a da u narednih pet godina u mirovinu odlazi još 600 liječnika obiteljske medicine. Nacionalno planiranje, raspisivanje, dodjeljivanje, financiranje i nadzor specijalizacija postaje imperativ ako želimo zadržati funkcionalan i dostupan sustav s dugoročnim planiranjem. Informatizacija sustava, akreditacija zdravstvenih ustanova, sustavno praćenje zdravstvenih ishoda i parametara kvalitete te sigurnosti pacijenata, racionalnija javna nabava, ulaganje u infrastrukturu, financijska stabilizacija sustava, samo su neke od važnijih stvari s kojima se ministar treba uhvatiti u koštac. Za to mu treba dobro ekipiran tim kvalitetnih i motiviranih suradnika te politička podrška premijera i Vlade. Bez toga bit će teško, zapravo nemoguće.
NET.HR: Kako komentirate "slučaj tajna snimka"? Telefonski razgovor između ministra Beroša i zamjenice ravnatelja KBC-a Sestre milosrdnice, dr. Zadravec, o natječaju za ravnatelja?
LUETIĆ: Ne bih želio analizirati taj razgovor u smislu proceduralne odgovornosti, niti secirati izrečenu riječ po riječ odnosno analizirati jačinu glasa dvoje sugovornika ili ga pak pokušati "čitati između redaka". Progovorio bih o reakciji koju je razgovor izazvao kod liječnika i ostalih građana te o pitanjima koja se nakon njega otvaraju. Čitajući transkript razgovora, a pogotovo slušajući snimku, javlja se jedan osjećaj nelagode. Razgovor je to koji sigurno izlazi iz klasičnog kolegijalnog ili profesionalnog okvira.
Najvažnijim u svemu tomu smatram što taj razgovor otvara puno širu temu, a to je tema kadroviranja u hrvatskom zdravstvu. Nažalost, ali ne iznenađujuće, ova tonska snimka još nam jednom ukazuje na važan utjecaj politike na kadroviranje u javnim zdravstvenim ustanovama. I to ne samo na razini izbora ravnatelja, nego često i na nižim razinama poput predstojnika klinika, a ponekad sve do voditelja zavoda ili odjela.
Ovaj recentni primjer, ali i raniji slučajevi kao što je primjerice Srebrnjak, pokazuju da proces selekcije vodećih ljudi u zdravstvenim ustanovama ima cijeli niz slabosti. Formalno, na površini, u natječajima za imenovanja ravnatelja, upravna vijeća kod odabira navode kriterije programa, dosadašnjih rezultata i životopisa kandidata. Nažalost, realnost je, što znaju liječnici i javnost, da je često nemoguće postati ravnatelj zdravstvene ustanove, pa čak i voditelj neke važnije ustrojstvene jedinice, bez članstva ili bliskosti političkoj stranci koja je na vlasti, nacionalno ili regionalno, bila to lijeva ili desna opcija. Tomu već godinama svjedočimo kod svake promjene vlasti, u županijama i državi.
