Činjenica da u Hrvatskoj ne mogu zaraditi za kruh pa moraju odlaziti izvan zemlje danas je mnoge naše građane prisilila na odlazak i u one nesigurne države. Među njima je desetak kolega Tomislava Salopeka, geofizičkih radnika iz Đakovštine koji za domaće i inozemne tvrtke rade u Egiptu, Kurdistanu... Glas Slavonije piše kako se neki od njih nakon slučaja Salopek ne žele više vraćati na posao, a neki su uzeli "čekanje".
Da rad i život u arapskom svijetu nije lak na vlastitoj je koži osjetila i obitelj Milković iz Piškorevaca koja je u Libiji još za vrijeme Gadafijeve vladavine provela sedam godina. Ivan Milković radio je za jednu njemačku građevinsku tvrtku. Libiju je prešao, kaže, uzduž i poprijeko. Nakon 17 mjeseci rada od šefova je zatražio da ondje dođe i njegova obitelj.
Gadafijeva strahovlada
"I za našeg boravka bilo je ondje često situacija na rubu incidenta, sukoba (i) među njima samima, jer narod je to od osam-devet plemena", priča Milković dodajući da srećom otmica i traženja otkupnina od stranih kompanija tada nije bilo. No, Ivan i Katica dobro pamte Gadafijevu strahovladu.
"U naš kamp došla su dva njegova vojnika jer je Gadafi izdao zapovijed da svi napustimo kamp zato što ga oni preuzimaju. Unatoč svim intervencijama našeg direktora da se to ne dogodi, naposljetku smo morali napustiti kamp, a firma sagraditi novi, u koji smo se potom preselili. Što je vrijeme više prolazilo, bilo je sve više problema. Nema kršćanima, strancima perspektive tamo. Mislim da će se strane kompanije, one sa Zapada, povlačiti jer je nesigurnost sve veća. Ni jedno osiguranje firme, njezinih radnika, radilišta, baza i sl., ne može zaustaviti ISIL", ispričao je za Glas Slavonije Milković. Promatrajući danas iz svojih naslonjača stravičnu situaciju koja je pogodila obitelj Salopek Ivan i Katica kažu kako se u arapski svijet više nikada ne bi vraćali, čak, ni turistički.
Glas Slavonije/Danas.hr
