Znam, naslov zvuči užasno seksistički, ali seksizam je u našem društvu realnost, doživljavaju ga i žene i muškarci. Nije da ga ovdje namjerno potičem prema muškom spolu, već primjećujem kako to činim nekom automatikom, sasvim nesvjesno. Nekad prema ženama, jer ponekad sama potkrepljujem neke stereotipe, no češće prema muškarcima, u namjeri nekog 'empoweringa' žena koje me možebitno čitaju. No hard feelings, guys.
Nego da vam predstavim svoju današnju temu... Ovaj četvrtak ću vam malo filozofirati o – 'secondhand' muškarcima. Hmmm, pitate se kakvi su to? Pa hajdemo to ovako opisati...
Kupiš si nove traperice i oduševljena si kako ti stoje. Guza ti je u njima taman velika, noge tanke, možeš ih furati na sve kombinacije, i na posao, i za van i na kave, toliko su prilagodljive situacijama. Furaš ih neko vrijeme stalno kako bi te i drugi vidjeli u njima i pohvalili te, no nakon nekog vremena se one rašire i ne stoje ti kao ranije. Opereš ih par puta da ti opet budu uže, no primijećuješ kako gube svoj prvotni oblik, počinju se 'habati' na nekim mjestima, pucati po šavovima i odjednom postanu traperice za do dućana ili eventualno baciti smeće.
Slično je i u vezi. Nađeš ga, napokon. Oduševljena si kako ti stoji i govori da ti je guza taman dovoljno velika da možeš držati čašu od šampanjca na njoj. I to ti se sviđa jer realno, želiš držati čašu od šampanjca na guzici kako bi 'pomaknula granice interneta' u maniri Kim Kardashian. Ovog bi s ponosom prošetala po zagrebačkoj špici i šepurila se njime na Trgu bana Jelačića. Uskačeš u taj odnos i hvališ se njime jer se trudi oko tebe i drži te k'o kap vode na dlanu, no nakon nekog vremena shvatiš da se počeo opuštati i shvaćati te zdravo za gotovo. E, to nije lijepo. Tu se svađaš pa se miriš i tako u nedogled, no nakon nekog vremena počinješ pucati po šavovima i uskoro tvoje srce završi na otpadu.
Po nekoj logici ovog objašnjenja, 'second hand' muškarci su sve one propale veze koje su se naslagale u tvom ljubavnom rezimeu za koje si mislila da su one prave i dugoročne, ali eto, ispale su da nisu. Možda si i potajno znala da ti te osobe nisu pričinjavale tolike leptiriće u želucu, ali si se svejedno zbog ovih ili oni razloga (jer ti se nije dalo solirati ili su jednostavno na prvu bili slatkorječivi), odlučila na vezu koja te na prvu lažno očarala, no dugoročno te ne ispunjava.
Opuste se traperice tijekom vremena, no sama kvaliteta i udobnost je ono što ih čini nosivima. Opusti se i čovjek u vezi, no rad na sebi i kompromis u prilagođavanju je ono što ga održava u odnosu s drugom osobom. A tebi da je bilo toliko stalo, još bi ga i dalje trpjela i gruntala si da je 'the one', znam te patnice! ;)
Još je super ako na vrijeme spoznaš da to nije taj i makneš se, bio on i najdraži ikad prema tebi... Potrebna je kemija, potrebna je razina misterioznosti i kompatibilne zaigranosti uma da bi se odnos s vremena na vrijeme punio i time održavao. Ne mora nužno taj tvoj 'second' hand biti loš prema tebi, već samo nezanimljiv jer nemate puno dodirnih točaka. Takvog tek miceka nemoj zavlačiti jer ga čuvaš u rezervi dok ne naiđe onaj koji će prema tebi biti malokreten, malomaza, jer je to ono što ti želiš u svom muškarcu.
Što je najžalosnije, neki čitav život ostanu sa svojom rezervom jer su bili ili preglupi i premladi da ne uspiju zadržati svoju srodnu dušu ako su je već upoznali, ili su je prenestrpljivi dočekati.
Ovi potonji, njima nije za suditi, ne znaju da ih možda iza ugla, ako se samo osvrnu, čeka nešto više, bolje i strastvenije. Najgore je onima koji su (ili barem misle) upoznali ili doživjeli svog 'srodnika' i putem ga/ju uspjeli ispustiti pa im sad nitko novi nije dovoljno dobar, ali iz čiste nesposobnosti da budu sami uletavaju u 'second handove' i biraju muškarce koji će eto, biti tu. Nerijetko prema takvom neće imati puno poštovanja. Često će ih nakon nekog vremena i varati, emocionalno ili fizički.
E sad je do vas priznati si je li osoba s kojom ste trenutno vaša prva, druga ili deseta opcija? Možda mislite da ste upoznali svoju srodnu dušu, no što ako iza nje, jednom, slijedi upoznavanje s nekim toliko posebnim da ćemo tek s tom novom dušom pojmiti da ona ranije ipak nije bila srodna kao što smo mislili? Jao, jao...
Učili su nas od malena da budemo ponosne, da ne damo na sebe, da znamo što želimo i ne pristajemo na manje, da zaslužujemo najbolje i da nema sivog, već da je sve 'kristalno crno-bijelo', a nisu nam nalazili mane. To jest, voljeli su naše mane. I bile su im smiješne naše greške. Jer su naše.
Svi smo mi na kraju krajeva nečiji 'second hand', rane koje nam drugi naprave, nesigurnosti koje nam prodube i traume koja nam priušte u nama itekako ostavljaju trag, no neka su srca kompatibilnija od ostalih. Kad se ona jednom slože, kao u puzzlama, znat ćete, ne moram vam ja tu puno filozofirati kako će to izgledati...
Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo OVDJE! Možete me pratiti i na mojoj službenoj Facebook stranici 'Priče izTine'.