Poučena katastrofalnim iskustvom brojnih kolega koji su glumu privremeno odlučili zamijeniti mikrofonom, Scarlett Johansson je svom glazbenom debiju pristupila zaista seriozno.
Popis suradnika oduzima dah - uz pomoć genijalnog producenta Davea Siteka, inače jednog od kraljeva eksperimenta TV on the Radio, i Iwoa Wattsa, čelnika kultne etikete 4AD, obradila je neke od najavangardnijih pjesama Toma Waitsa, većinski snimljenih u, za njega iznimno kreativnoj, drugoj polovici osamdesetih .
Na žalost seksipilne glumice, Waitsovo ludilo skoro nemoguće je suvislo kopirati, a pogotovo ne na teritoriju dream popa kojim ga je Johanssonova probala provesti. Većina ovih obrada zvuči kao album nekog od slabijih bendova spomenute izdavačke kuće, odnosno kao neki slabašan tribute koji su legendarnom glazbenom bitniku snimili sastavi poput Cocteau Twins ili This Mortal Coil.
Samim time, velika je šteta što se Scarlett nije oslonila na autorski materijal, pogotovo pošto je "Song For Jo", pjesma koju je napisala sa Sitekom, ujedno i najdojmljivija na "Anywhereu". Zaključak: izletom u glazbene vode mlađahna se glumica nije proslavila, no natruha talenta ima taman dovoljno da joj pružimo još poneku šansu.
