"Što se tiče komentiranja postupaka, u to ne želim ulaziti. Te aktivnosti provode PNUSKOK i DORH, a taj posao rade više mjeseci, pretpostavljam temeljito i u jednoj složenoj tematici. To je sve što ću reći o tome", komentirao je premijer Andrej Plenković uhićenja u Uljaniku.
Ostanimo još malo na ovoj predstavi. Obzirom da si je režiser dao prilično truda, zaslužuje čovjek i koju rečenicu kazališne kritike. Što se tiče izvedbe, tu se nema što prigovoriti, policija uvijek savršeno profesionalno odglumi svoj dio posla, krupni dečki u policijskim jaknama s "rej-banicama" na nosu privode menadžere u skupim odijelima, savršeno je jasno tko je tu "good", a tko "bad guy". Publika takve scene obožava pa je i ovaj put glasno zapljeskala.
Akciju uvijek pokreće neovisno državno odvjetništvo i to baš dva dana uoči Vladine odluke o stečaju Uljanika. Inkriminacija mora biti teška, da odluka o stečaju bude lakša. Milijardu kuna zvuči sasvim dobro, ali za svaki slučaj ministar policije kaže milijardu i više. Koliko "više" nije bitno, neš' ti sto miljuna "vamo-tamo", šta je to za jedno brodogradilište i jednog ministra.
Sve u svemu, naizgled standardno dobra predstava naših kazališnih umjetnika, ali ovaj put u scenariju rupa kroz koju se može provući i Uljanikov polarni kruzer, a kamoli ne ovih 12 uhićenih. Naime koscenaristi u Državnom odvjetništvu nisu mogli smisliti ništa bolje nego da ih treba uhititi zbog toga što su oštetili brodogradilište i državni proračun za tih milijardu i više kuna. Dakle, nisu im mogli prišiti da su ukrali, oprali ili nekako izvukli tih milijardu i više kuna nego da su zapravo lošim poslovanjem oštetili brodogradilište i državni proračun.
I ne treba sumnjati da je DORH tu išta pogriješio, u tom financijskom kaosu koga god uhitite ne možete pogriješiti. Ali gdje su onda u tom scenariju članovi Nadzornog odbora koji su trebali nadzirati to poslovanje? Gdje su u tom scenariju uprave HBOR-a, ministri i vlade koje su svih ovih godina odobravale milijarde kuna za nastavak tog lošeg poslovanja, pravljenje štete brodogradalištima i državnom proračunu. Gdje su u tom scenariju sindikalisti koji su cijelo vrijeme, da li jedan ili drugi, sjedili u Nadzornom odboru Uljanika i to zajedno s uhićenim direktorom Uljanik plovidbe, kojoj je Uljanik isporučivao brodove s gubitkom od 100 milijuna kuna po brodu, i pravili se da ništa ne vide i ništa ne znaju. Kao što su se svi pravili da ništa ne vide i ništa ne znaju, a svi su sve znali.
Čuli smo da su u Vladu redovno stizala izvješća o poslovnom i financijskom kaosu u tim brodogradilištima. Ali, nastavak proizvodnje i očuvanje radnih mjesta po bilo koju cijenu, to je bila poslovna filozofija i politike i sindikata pa što onda ne bi bila i Uprave. Politika je imala socijalni mir, sindikati radna mjesta i uskrsnu šunkicu, a uprave su imale svoje plaćice i bonuse. Sve za naše novce. Podsjetimo, 35 milijardi kuna je ostatak Hrvatske platio za taj mir, radna mjesta, šunkice i bonuse.
Ta se poslovna filozofija, koju su na ovim prostorima utemeljili Edvard Kardelj, Vladimir Bakarić i ostali menadžeri iz Saveza komunista HDZ-a i SDP-a, kad-tad morala raspasti pa se sad raspada i u Puli i u Rijeci.
I eto, drago nam je da je od tih novaca Hrvatsko vladino kazalište puku priuštilo makar ovu predstavu o milijardu i nešto kuna. Ali, očekujemo da će tako ozbiljna kazališna kuća uskoro organizirati neko uhićenje i za ostalih 34 milijarde naših kuna nestalih u hrvatskim brodogradilištima.
Ali u tom slučaju bi cijelo kazalište moralo u zatvor, pa bolje da tu samo spustimo zastor.
