Svake godine na Valentinovo ista priča. Sve žene koje znam drže se u stilu: "Ah, još jedan komercijalni praznik izmišljen samo za to da budale troše pare koje nemaju." A onda krišom gledaju na sat i narogušene iščekuju hoće li im se muževi ili partneri bilo koje vrste pojaviti na vratima s prigodnim poklončićem. S bilo kakvim poklončićem. Simboličnim. E sad, "simbolično" je, naravno, relativan pojam. Ima žena kojima to znači skup parfem ili romantičnu večeru za dvoje u nekom boljem restoranu. S obzirom na stanje u državi, većini je romantika ako uopće imaju što večerati. Doma.
Lokalni Klub sretnih raspuštenica
Ja se za Valentinovo obično zateknem negdje na kavi, s nekom od prijateljica iz našeg lokalnog Kluba sretnih raspuštenica, kontemplirajući o ljubavi kao takvoj. Držimo se nezainteresirano i iznad tih trivijalnih praznika na koje padaju obične žene, dok potajno i zavidno, čežnjivim pogledom, pratimo nekog muškog primjerka koji, s buketom cvijeća u oznojenim rukama, unezvjereno žuri kući.
"Smiješno, sva ta halabuka oko Valentinova i ljubavi, zar ne?", prezirno će i s visine moja prija s druge strane stola.
"Ma da. Pih, ljubav. Moš mislit! Aj dobro, još nekako i razumijem ove mlade, ali ljudi naših godina..."
"Misliš, tvojih godina?"
"Oš da te tresnem?"
"Dobro, dobro, ne ljuti se, šala mala. Nego, vjeruješ li ti još u ljubav?"
"Pa, šta ja znam. Vjerujem, valjda. Vjerujem i u financijski oporavak Hrvatske i u izvanzemaljce, pa onda mogu vjerovat i u ljubav."
"Daj, ne budi cinična. Ljubav pokreće svijet. To što smo se mi nasukale, ne znači da ljubav ne postoji."
"Ma OK, postoji. Ali gadno je kad umre."
Kako se dogodi krah?
"Da, slažem se. Nikad neću shvatiti kako se to dogodi, u biti. Kao, ljudi se vole, sve cvjeta, a onda, paf, krah. K'o da nikad nije bilo..."
"Pa da. Evo, pogledaj na primjer Kosoricu i Karamarka."
"Da, tužno je to. Znaš, ja, bez obzira na sve vlastite brodolome, još uvijek mislim da je ljubav najmoćnija sila koja postoji. Pa sjeti se samo, kroz povijest, što su sve ljudi bili spremni učiniti zbog i u ime ljubavi?"
"O da, sjećam se. Recimo, ljubav prema domovini, pa Hrvatsko proljeće i sve to. Ljudi su završavali u zatvoru zbog ljubavi prema domovini. To su bila vremena..."
"Pa dobro, to se nije promijenilo. I danas su po zatvorima neki od onih koji su se najglasnije zaklinjali u ljubav prema Hrvatskoj, zar ne?"
"Mislim da je bezveze uspoređivati ljubav prema domovini i ljubav između dvoje ljudi. Kakve to veze ima jedno s drugim?"
"A kako nema? Znaš i sama da u nekoj vezi, kad muškarac postane previše revan u izjavljivanju ljubavi, žena odmah posumnja da je nešto zgriješio, je l' tako?"
"Pa, jest."
"Zar nije tako i u politici? Novija hrvatska povijest je pokazala da što netko strastvenije izjavljuje ljubav domovini, to je veća mogućnost da tu nešto gadno smrdi."
Dok gubim vrijeme s prijateljicom...
Prijateljica se sjetno zagledala u daljinu.
"Da, u pravu si. Uh... Bez obzira na sve, ja još uvijek sanjarim o pravoj ljubavi."
"Prema domovini?"
"Ma ne! Kvragu, izađi više iz politike! Pa, Valentinovo je! Sanjarim o iskrenoj, strastvenoj, velikoj ljubavi svog života, koja me negdje čeka dok ja ovdje gubim vrijeme s tobom pričajući o Hrvatskom proljeću!"
"Pa, to je lijepo. Treba vjerovati u ljubav, slažem se."
"Samo, znaš što me zbunjuje? Ono kad kažu: 'Prava ljubav ti se dogodi onda kad joj se najmanje nadaš.' Je l' tebi to logično, da se čovjeku dogode stvari kojima se najmanje nada?"
"Naravno da je logično, praksa je pokazala. Evo, reci mi, je l' se i'ko normalan u Splitu nadao da će Kerum postat gradonačelnik?"
"A šta ja znam, navodno su se neki nadali, ali ja osobno ne poznajem nikog takvog."
"Eto. Drugim riječima, Splitu se dogodilo ono čemu se najmanje nadao." "Opet ti o politici! Va-le-nti-no-vo je, hej!"
Prigovor savjesti
"OK, OK. Ma gledaj, znam da ti, kao i ja, i kao i većina žena, sanjariš o toj pravoj ljubavi i sve to. Ali, s druge strane, sjeti se svih komplikacija koje uz to idu. Te moraš se prilagođavat nekome, te praštat, te moraš bit skockana, zamamna, depilirana, spremna na kompromise, slatka, fleksibilna, te pit tablete za kontracepciju, bakrači, ovo, ono..."
"Ništa od toga nije problem ako je prava ljubav u pitanju. Jedino ono s tabletama za kontracepciju. Više ih ne možeš od straha ni zatražit u apoteci jer ti ih možda neće htjet prodat zbog prigovora savjesti."
"E, to ne kužim. Ako netko ne želi ljudima prodavat neke tablete, zašto, pobogu, radi u apoteci? Kakav je to, molim te, 'prigovor savjesti'?! To je kao da netko tko, što ja znam, mrzi životinje, a radi u zoološkom vrtu." "Da. Ili kao da netko tko ne upražnjava seks i mrzi seks, ljudima drži predavanja o seksu."
"Daj, ne spominji tu babu, vi'š da je tužila po Hrvatske."
"Koju babu?"
"Ma nema veze."
"Ma govori, koju babu, ne zezaj me!"
"Ne mogu. Ne smijem izgovorit njeno ime."
"Zašto?"
"Zbog prigovora savjesti!"
