Proteklih dana najvažnije pitanje u Hrvatskoj jest - predstavlja li uvođenje obveznih covid-potvrda kršenje ljudskih prava? Na to, ali i brojna druga pitanja odgovorila je u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2, predstojnica Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci, Sanja Barić.
Pojasnila je da su otkazi zbog necijepljenja ili odbijanja testiranja sugestivni, jer obveze cijepljenja zapravo - nema.
"To je naša slobodna volja, hoću li se ja cijepiti li ne. I nama covid-potvrda to omogućava. Mogu se cijepiti, ili sam preboljela, ili se mogu testirati. Nitko se ne mora cijepiti, svi se možemo testirati. Znači imamo apsolutnu mogućnost izvršiti, bilo svoju radnu obvezu, bilo doći na posao, bilo dobiti uslugu, samo se moramo testirati", poručila je i dodala kako bi diskriminacija bila različito tretiranje različitih ljudi.
"Da biste ostvarili neku uslugu, čuli smo - ili ste cijepljeni ili ste preboljeli ili ste testirani. Ovaj drugi nije ništa od toga. Zalažu li se oni da se ne morate ni cijepiti ni testirati? Za što se zalažu? Da se ne mora nitko testirati ili da se moraju svi testirati?", upitala se i pojasnila da jednako postupanje znači da se testiraju svi ili nitko.
Otkrila je i postoji li mogućnost da u sudskim procesima "padne" činjenica da je netko dobio otkaz jer se nije htio testirati. Barić ističe da mjera može biti opravdana, ali i da se svejedno možemo zapitati smijemo li dobiti otkaz.
"To su dvije različite stvari. Moje mišljenje u ovom trenutku je da, ako imate radni odnos u kojem ste vi sklopili ugovor o radu, ali ne možete doći na posao, jer je država propisala određenu obvezu i ne dolazite na posao zbog toga, definitivno kršite postojeći propis Republike Hrvatske. Vi ne možete reći: 'Meni se taj propis ne sviđa i zato ga ja neću primjenjivati', pojasnila je Barić.
Posebni zakon za sankcije
Istaknula je da bi takve sankcije ipak trebalo regulirati posebnim zakonom. "Ali isto tako mislim da je prema dosadašnjim propisima moguće dobiti otkaz, jer vi niste izvršili svoju radnu obvezu, jer niste poštovali propis koji je na snazi u Republici Hrvatskoj. Ponavljam - i testiranje vam je dovoljno da izvršite svoju radnu obvezu", dodaje ustavno-pravna stručnjakinja.
No, što ako testiranja više ne budu besplatna? "Je li testiranje besplatno ili ne je stvar mogućnosti koje država ima. U svakom slučaju smatram da ono mora biti jednako dostupno svima. Ali nije čak ni važno što ja mislim. Važno je spomenuti jednu stvar koju nitko ne spominje: a to je da postoji rezolucija parlamentarne skupštine Vijeća Europe 2383 iz lipnja ove godine. Oni se pozivaju često na rezoluciju 2361. No rezolucija 2383 je upravo rezolucija o uvođenju covid-potvrda koja kaže: možete uvesti covid-potvrde, možete imate cijepljenje, oboljenje, testiranje, i morate uzeti u obzir razliku između rizika onih koji su cijepljeni i onih koji su samo testirani. To izričito piše u toj rezoluciji", napomenula je.
Prava, ali i obveze
Istaknula je da svaki čovjek ima ljudska prava, ali ona podrazumijevaju obveze i odgovornost. Također i država ima svoja prava i obveze, istaknula je.
"Država ima obvezu zaštititi ne samo naše ljudsko pravo na slobodu, nego i naše pravo na zdravlje i također pravo svih na jednaku zdravstvenu zaštitu. Dakle, piše u Ustavu "država nešto mora poduzeti". I sada dolazimo u situaciju u kojoj se pitamo - koje državno tijelo i na koji način to može poduzeti? Logičan je odgovor da bi trebao Sabor svojim zakonima ograničavati ljudska prava. Morate biti svjesni da Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti postoji i prije nego što se COVID-19 ukazao u našim životima. Po zakonu koji je postojao prije, ministar zdravstva je bio ovlašten poduzimati određene mjere - i karantenu, i ograničavati javno okupljanje i sprječavati putovanje u neke države, odnosno zaustavljati na granici", otkrila je Barić i dodala da su takve mjere bile ugrađene u zakon još od ranije.
Dodala je da o epidemiološkim mjerama u Hrvatskoj odlučuje Nacionalni stožer civilne zaštite, jer je netko shvatio da u ovakvoj situaciji možda nije dobro da takve odluke donosi jedan čovjek, već jedno kolektivno tijelo. "To je onda upisano u zakon kao novo ovlašteno tijelo. Je li to bilo najbolje rješenje? To je druga stvar. Međutim mi smo krenuli tim putem", rekla je Barić, koja se u početku epidemije više zaagala za proglašavanje izvanrednog stanja.
"To je u Hrvatskoj moguće. Doduše u Ustavu nigdje nećete naći riječ 'izvanredno stanje', ali u nekim situacijama poput ratnog stanja, elementarnih nepogoda, ovo bi možda spadalo u elementarnu nepogodu. Posljedica toga bi bila da se zakoni kojima se ograničavaju ljudska prava trebaju donositi dvotrećinskom većinom. I to je - ako gledate usko, pravno, tehnički - jedan dosta dobar put, jer stalno tražite konsenzus dvotrećinske većine. Ali dvotrećinska većina i izvanredno stanje u travnju, odnosno ožujku 2020., je značilo izvanredno stanje pred izbore, što bi značilo da je Sabor bio u mogućnosti da produži svoj mandat i mi bismo i danas imali iste saborske zastupnike koje smo imali 2020. godine. To je bila opasnost. Drugo, kad će nama prestati izvanredno stanje? Jer bi do sada još uvijek bili u izvanrednom stanju. Bilo je razloga i ovakvih i onakvih. Odlučili smo se ne ići kroz izvanredno stanje", pojasnila je pravna stručnjakinja.
Pitanje za prosvjednike
Zato zakon daje ovlasti Stožeru da donosi epidemiološke mjere, pa tako i postavi obvezu pokazivanja covid-potvrda u javnim institucijama. Barić ističe da se takve odluke donose temeljem znanstvenih spoznaja.
"Svi smo u ovome zajedno. Nema ovdje nekoga tko pokušava nekoga zeznuti, nego pokušavamo učiniti najbolju moguću stvar. Ja i dalje mislim da bi bilo bolje donijeti nove izmjene i dopune zakona o zaštiti pučanstva kako bismo sankcije propisali zakonom. Je li to otkaz, suspenzija, je li to sankcioniranje onih koji ne žele provoditi mjere, to je drugo. Ali donošenje propisa trenutno temeljem postojećeg zakona kao ovlasti je u redu, a onda možemo ići na sadržaj", poručila je.
Stoga se osvrnula na prosvjede te kritike obveznih covid-potvrda s Pantovčaka. Istaknula je da Zoran Milanović nema diskrecijsko pravo odbiti provođenje epidemioloških mjera u svom uredu, a prosvjednike je upitala koje sredstvo smatraju nužnim, prikladnim i najmanje ograničavajućim kako bi se postigla zaštita zdravlja i zdravstvenog sustava u cjelini?
