Prvo i osnovno, nastup Koda ni u kojem slučaju ne treba nazivati koncertom, pošto u njihovom jedinstvenom performansu ritam, ples te mitovi i legende "zemlje izlazećeg sunca" igraju jednako važnu ulogu.
Kroz dva sata fino ispunjenu Cibonu u nekoliko su navrata ostavljali bez daha vodeći svoje skladbe od gotovo nečujnog šuma do bubnjarskih rafala čija se snaga može usporediti s prolaskom jurećeg vlaka. Telepatski koreografirani, japanski samuraji ritma svojim su palicama mahali poput mačeva, hipnotizirajući publiku šarenim kostimima i robotiziranim pokretima koji u gledatelju bude dojam da prisustvuje pripremama za neku povijesnu bitku, a ne glazbenom spektaklu.
Premda je dobar dio publike djelovao kao da je u Cibonu "pao s Marsa", svaka izvedba Koda popraćena je gromoglasnim ovacijama, a tijekom izvedbe tradicionala "Yatai-bayashi" postali smo dio ansambla pljeskanjem prateći svaki udarac japanskih bubnjara.
Sve u svemu, čarobna večer koja je još jednom potvrdila da glazba ne priznaje nikakve vremensko-prostorne okvire.
