Nije nikakva zavjetna tajna da su sadašnje izborne jedinice u Hrvatskoj skrojene prije više do dva desetljeća po volji tada vladajućeg HDZ-a, kao što nije ni teško zaključiti da one ne odgovaraju stvarnom stanju. Pa ipak je bilo pomalo neobično čuti demografa Stjepana Šterca kada je u ponedjeljak, gostujući na televiziji N1, priznao da je 1999. godine po narudžbi HDZ-a ''skrojio'' sadašnje izborne jedinice. Tadašnjem je HDZ-u, uzdrmanom privatizacijskim aferama i bolešću predsjednika Franje Tuđmana, prijetio izborni poraz, koji se i dogodio na parlamentarnim izborima 3. siječnja 2000. godine.
"Složili smo tih deset izbornih jedinica s tim da je bilo ključno kako podijeliti Grad Zagreb. To je bila politička narudžba da HDZ spriječi gubitak izbora, a te je izbore izgubio", kazao je Šterc.
Sedma izborna od Buzina do Jadrana
Naglasio je da su odstupanja od broja glasača među izbornim jedinicama bila znatno veća od zakonom propisanih pet posto, u nekim izbornim jedinicama čak i do 15 posto. Tako je ostalo do danas, s tim da je u međuvremenu broj stanovnika pao za pola milijuna pa je i logika postojećih izbornih jedinica i razmjernosti glasova dodatno ispala izvan zakonskih i ustavnih okvira.
''Reakcije nije bilo. Tvrdio sam nekoliko puta da su ovi izbori izvan zakona i Ustava, da se mora korigirati, ali nije bilo volje i želje za tim", ustvrdio je Šterc.
Taj izborni inženjering, koji se u teoriji izbornog prava zove gerrymandering - prekrajanje granice izbornih jedinica u skladu s političkim interesima – najzorniji je u VII. izbornoj jedinici koja obuhvaća jugozapadni dio Zagrebačke županije, Karlovačku županiju, istočni dio Primorsko-goranske županije i južni dio Grada Zagreba. Jednostavnije rečeno: proteže se od zagrebačkog predgrađa Buzina do Novog Vinodolskog, od Save do Jadrana. Grad Zagreb ''razbijen'' je na čak četiri izborne jedinice. I većina ostalih izbornih jedinica skrojena je prije svega slijedom logike ondašnjeg političkog interesa koje u proteklih 20 godina nitko nije imao volje i želje mijenjati.
'Nejednaka zastupljenost danas je ogromna'
Da to nije u skladu s principima reprezentativne demokracije, napominje politolog Ivan Rimac, s Pravnog fakulteta u Zagrebu.
''Ovo što je Šterc izjavio nije nikakva novost za stručnjake, to je bilo evidentno već pri samom krojenju izbornih jedinica. Cilj je bio razbiti Zagreb u više izbornih jedinica jer je devedesetih bio teško osvojiva zona za HDZ. U stvari su te izborne jedinice u velikoj mjeri nastojale kompenzirati dijelove Zagreba pripajanjem nekih drugih područja u kojima je HDZ bolje stajao'', kazao je Rimac za Net.hr.
Problematično je, kaže, što su izborne jedinice načelno trebale reprezentirati jednak broj glasača jer su davale jednak broj zastupnika, ali se ubrzo pokazalo da nije tako.
''Zbog nejednakog regionalnog razvoja pa i zbog demografske strukture koja je već inicijalno naznačivala da neće sve te izborne jedinice ostati u jednakoj brojnosti, jer je većina mladog stanovništva preselila u gradove, danas je disproporcija ogromna i daje nejednaku predstavljenost u Saboru ako se držimo načela da svaki zastupnik treba reprezentirati jednak broj glasača'', naglašava Rimac.
'Bi li rezultati izbora bili drugačiji? Da'
Politolog Goran Čular, izvanredni profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i predsjednik Hrvatskog politološkog društva, već dugo analizira problem disproporcije izbornih jedinica. U jednoj analizi za GONG je izračunao kako je u proteklih 20 godina, zbog neujednačenosti izbornih jedinica, šezdesetak zastupnika bilo u Saboru, a da ondje nisu trebali biti izabrani. Pitali smo ga je li to proizvelo ikakve reperkusije. Naime, iako su svi izbori od 2000. naovamo po tome očito bili neustavni, Ustavni sud ih je redom proglašavao valjanima.
''Nema tu nikakvih pravnih reperkusija, ne možete vi sad ljudima zbog toga oduzeti njihove mandate. Tim se izračunom naprosto željelo pokazati bi li drugačija podjela izbornih jedinica rezultirala i drugačijim rezultatima izbora. Ako gledate personalnu razinu – da. Čak i ako gledate stranačku razinu – u nekoj mjeri da. To je sve što smo pokazali, a na Ustavnom sudu je da odluči želi li to prihvatiti kao argument. Ili neka naruči svoju analizu o tome postoji li direktan utjecaj podjele izbornih jedinica na izborni rezultat, ako smatraju da ova naša metodološki nije korektna. Riječ je temeljnoj vrijednosti političke jednakosti. Demokracije su demokracije jer su građani u njima jednaki, barem u nekim svojim osnovnim pravima. Zato smatram da nije dobro pristupati tom problemu na način 'ako ne utječe na izborni rezultat, onda može'. Stvar je u načelu'', kazao nam je Čular.
'Ovaj izborni sustav ne odražava pravo stanje'
Prema prof. Rimcu u izbornom je sustavu cijeli niz neriješenih zavrzlama.
''Sve je to jedna kompleksna zona zakona i koncepcija koji se vuku u više područja i onda se slijevaju u izborni zakon. Ovaj sustav naprosto ne odražava pravo stanje. Znamo da se u nekim područjima značajno smanjio broj stanovnika, a broj zastupnika je ostao isti. S povećavanjem iseljavanja možemo očekivati još veće disproporcije u izbornom sustavu. Kada govorimo o promjeni izbornog zakona, mislim da nije u pitanju samo volja politike, nego i nemogućnost sagledavanja cjelovite slike o budućnosti društva'', kaže Rimac.
Čular ističe da neminovno treba mijenjati postojeće izborne jedinice.
''Ako pogledate tekst iz 2018. ili GONG-ov prijedlog iz 2020. o izbornim jedinicama, vidjet ćete da su odstupanja još od prvih izbora bila izvan zakonskog okvira. Stoga potreba za promjenom postoji jer to utječe na stvarnu jednakost biračkog prava građana. To je specifičan element koji direktno zadire u ustavno proklamiranu jednakost biračkog prava građana'', kaže Čular dodajući kako većina izbornih jedinica ne slijede županijske granice te da ni broj mandata više ne odgovara ni popisu stanovništva ni popisu birača u tim izbornim jedinicama.
Šest izbornih jedinica ili svaka županija zasebna?
Na naše pitanje koliko bi Hrvatska trebala imati izbornih jedinica, Rimac kaže kako je prije nekoliko godina osobno predložio njihovu reformu.
''Predlagao sam da se predstavnici biraju po postojećim administrativnim jedinicama, npr. županijama, i da svaka županija daje onoliko zastupnika proporcionalno svome udjelu u ukupnom broju stanovnika. Primjerice, ako bismo imali 100 zastupnika u Saboru, a Ličko-senjska županija čini pet posto stanovništva Hrvatske, ona bi tada u Saboru bila zastupljena s pet zastupnika. A Grad Zagreb bi bio zastupljen sa skoro 25 ili 30 zastupnika. Time bi se postigle neke dodatne beneficije. Primjerice, da glasači točno znaju koga su izabrali i tko zastupa njihovo područje, regiju, interese razvoja i slično. Tada bi i glasači manje općenito prozivali političare, a više one moje su izravno izabrali da ih zastupaju. Taj model daje sasvim drugačiji ton odgovornosti političara prema glasačkoj bazi'', smatra Rimac.
Čular, pak, podsjeća da je GONG, čiji je suradnik, još 2014. predlagao šest izbornih jedinica, ali na to nije bilo nikakvog odgovora.
''Mi u GONG-u nekako procjenjujemo da politički realitet ne ide prema tome da bi se stranke mogle dogovoriti o smanjenju broja izbornih jedinica pa smo 2020. predložili jedan drukčiji proces, jer stojimo na stavu da je bolja ikakva promjena izbornih jedinica nego nikakva. Ali smanjenje broja izbornih jedinica neke stranke, napose HDZ, naprosto sprječavaju. Oni smatraju da to pokreće pitanje regionalizacije Hrvatske, iako direktne logičke veze u tome nema'', kazao je Čular.
