''Šetali smo središtem grada kad je kći rekla da mora na WC. Znala sam da imamo javni toalet i nisam htjela ići u kafiće, nego sam ubacila dvije kune i otišla na WC. Prvo me je šokirala neurednost. Sve je začepljeno, prljavo, neuredno, nabacani su papiri, bilo je i pivskih boca, ma užas.
Kći je obavila nuždu i baš kad sam je spustila dolje, svjetlo se ugasilo, ostali smo u mraku i vrata su bila zatvorena. Trebala bi se otvoriti na tipku, ali nisu radila i tako sam ostala zarobljena u toaletu sa kćeri i mlađim sinom koji su se odmah uspaničarili. Nisam imala mobitel ni način da nekoga dozovem, osim vikanja, koje, očito, nitko nije čuo.
Stiskala tipku alarma, ali nitko nije reagirao
Što sam ja glasnije vikala i tražila pomoć, to su i djeca bila nervoznija i sve glasnije su plakala. Stiskala sam tipku alarma koji je zvonio prema van, ali nitko nije reagirao. Nadala sam se da će moja majka, koja je vani čuvala najstarijeg sina, što prije shvatiti da nas dugo nema i da nešto nije u redu. Srećom, čula sam kako je netko krenuo u toalet pa je čuo moju viku. Pokazalo se da je jedna gospođa krenula obaviti nuždu i morala je ubaciti dvije kune s vanjske strane toaleta kako bih ja s djecom mogla izići van'', prepričala je uzrujana majka za Glas Slavonije i dodala da se osjećala potpuno bespomoćno.
Cijelu je priču ova majka ispričala kako bi upozorila građane da u javni toalet ne kreću ako nemaju nekoga s vanjske strane da ih pusti van ili zove pomoć jer je očito da o WC-u nitko ne brine.
Nebriga o javnom toaletu na Trgu slobode nije ništa novo, ali nemogućnost otvaranja vrata svakako prelazi sve granice.
