Tisuće hrvatskih navijača pohodile su u Rusiju prateći pobjednički niz hrvatske nogometne reprezentacije sve do jedine izgubljene utakmice, one u finalu protiv Francuske u Moskvi. Tisuće je zanimljivih avantura koje su navijači doživjeli u Rusiji, no jedna ih možda nadmašuje sve.
Priča je to 53-godišnjeg Ivana Jelića iz Lovreća blizu Splita koju iz prve ruke donosi Slobodna Dalmacija. Jelić je, naime, igrajući nogomet tri dana prije puta u Rusiju slomio skočnu kost, ali se nije želio odreći navijačkog užitka za koji se pripremao mjesecima.
"Ma di ležat, a ja se spremija gledat Vatrene"
"Ma karte smo trojica prijatelja i ja kupili još u prvi misec i odlučili krenuti na susret s Nigerijom u Kalinjingrad koji je padao 16. lipnja, a onda kako bude i di završimo dalje. E, tako smo se mi, ka i svake godine, uspeli na Svilaju di slavimo Svetoga Antu, koji dan prije blagdana, di prijatelj nas sedamdesetoricu počasti janjetinom i izletom. Bacili mi iza ručka na balun, moran se pofalit da san da prekrasna tri gola, sve je bilo ko u snu", započeo je svoju priču Lovrećanin.
Teren na Svilaji bio je grbav pa mu je noga upala u jednu rupu. Stopalo ga je strahovito zabolilo.
"Odma mi je prošlo kroz glavu: ajme meni, neću moć u Rusiju! Ništa, trkon u splitsku bolnicu i uvečer odma operacija. Na Traumi na Firulama dr. Josip Bekavac sve je sredija, al' gledan ja onu snimku, vidin vide i lamu u nozi, odma me znoj oblio. Bilo mi je jasno, a i doktor je reka, da ću ležat. Ma di ležat, a ja se spremija gledat "Vatrene", najveća radost u životu! Pita san svakoga ko bi u bilome uša u sobu da mi kaže ima li nade. A šta će, ljudi se križaju, ne viruju šta je meni na pameti...", nastavio je.
Kolica u gepek i pravac Kalinjingrad
Kako se bližio dan kada je trebao krenuti na put, Ivan je preuzeo odgovornost i potpisao suglasnost da ga puste iz bolnice.
"Odo ja. Rodbina i prijatelji su mi govorili da san lud, da je opasno, da bi moga napravit škerac, pa govorili neki da šta ću svojin odlaskon podržavat kriminal u HNS-u, ali ne slušan ja nikoga, mene zanima samo reprezantacija. Skupimo se mi, moji prijatelji Mate Milinović, Stipe Nosić, Ivan Batinić i ja, u gepek uvalimo kolica i štake, upalimo Opel Astru i pravo za Kalinjingrad", rekao je Ivan za Slobodnu Dalmaciju u sobi Zavoda za rehabilitacijsku medicinu splitskoga KBC-a, gdje je po povratku iz Rusije nastavio rehabilitaciju.
Putem do Kalinjingrada posjetili su Gospino svetište Częstochowa u Poljskoj, odmarali se u Ostravi i Elborgu, a dolaskom u Kalinjingrad, rusku eksklavu na Baltiku, ostali su ugodno iznenađeni gostoljubivošću tamošnjih ljudi.
"Ruski narod i svi iz organizacije toliko su ljubazni i vole Hrvate da mi nemamo prijateljskijeg naroda. Tako je bilo od prvog do zadnjeg dana. Ako šta pitaš, niko ti neće reć "ajde tamo", nego će te dovest do vrata i otvorit ih. Nakon ovog iskustva Rusima bi dao da organiziraju sva svjetska i europska prvenstva", oduševljeno prepričava tvrdoglavi Lovrećanin.
Navijači hrvatske reprezentacije u centru Kalinjingrada razvili su zastavu dugačku 96 metara, široku 10 i pol metara te ima 448 kvadratića.
Pod policijskom pratnjom na stadion
Posebno je bio oduševljen susretljivšošću svih koji su ga vidjeli u invalidskim kolicima.
"Jesam ja došao slomljen i u kolicima, ali nisam mislija da ću imat ikakav poseban tretman niti sam ga tražio. Ovako je to bilo: na trgu smo se veselili s našim navijačima di me ovakvoga zapazio naš ministar Zdravko Marić i došao me pitat kako sam. Onda smo išli na punkt dokle se zadnje moglo doć autom i kad su me zapazili policajci i zaštitari, okrenuli su par telefona i pod rotacijama policijsko auto nas je dopratilo do ulaza u stadion. Zatim su nas ukrcali u vozilo za invalidne osobe i dovezli do lifta. Kako dalje nismo mogli s našim kartama koje nisu bile za taj sektor, meni i rođaku prominili su karte, što je trajalo jedno po sata, i kazali da nas vode na sjedala za invalidne osobe. Mislio sam da će to bit ka i u nas, pripa san se da neću dobro vidit, ali, na moje iznenađenje, smistili su nas točno kod VIP lože! Mene parkirali s kolicima, a rođu na sidalicu za pratnju do mene. Ka kralja, eto, ka kralja su me dočekali, brinuli se za me i smistili", još oduševljenije je nastavio prepričavati svoju 'rusku avanturu'.
'Vatreni' mu olakšali bolove u nozi
Na njegovu žalost, do drugih gradova gdje su 'vatreni' igrali utakmice moralo putovati zrakoplovima ili željeznicom, a to je u kolicima bila neostvariva misija.
"Odlučili smo ponovo istim putem natrag, a svratili smo u Brno, di smo na trgu vidili slavlje švicarskih navijača koji su se veselili svome bodu osvojenom u susretu s Brazilcima. Kad su nas vidili u crveno-bilin kvadratićima, počeli su vikat: Rakitić! Rakitić! Neću zaboravit ni kako nan je na odličnoj igri čestita jedan par iz Zrenjanina, bili su iskreno sritni", kazao je Jelić za Slobodnu Dalmaciju.
Po povratku je sve utakmice hrvatske reprezentacije na putu do velikog finala odgledao u kafiću s društvom. Osim za rezultate 'Vatrenih' strepio je još zbog nečega.
"Jedino san molija Boga da me ne zovu u bolnicu na rehabilitaciju dok su utakmice, zna san da me to čeka. I točno je tako i bilo, zvali su iza finala, a ja san reka: "Sad me vodite di oćete!" Bolila je noga u Rusiji, nego šta je, ali srića koju su nam Vatreni donili sve je olakšala, ko je više mislija na nogu", završio je svoju priču ovaj navijač iz Lovreća.
