Eksplozije na brani iz sovjetske ere u dijelu južne Ukrajine koji je pod ruskom kontrolom u utorak su izazvale poplave širom ratne zone, prema ukrajinskim i ruskim snagama koje se međusobno optužuju za dizanje brane u zrak.
Nepotvrđene videosnimke na društvenim mrežama prikazuju niz intenzivnih eksplozija oko brane Kahovke. Druge videosnimke pokazuju kako voda nadire kroz ostatke brane, dok su ljudi u šoku.
"Rusko uništenje brane predstavlja 'ekocid', ali nacionalni i regionalni dužnosnici rade na osiguranju lokalnog stanovništva", rekao je u utorak šef ukrajinske predsjedničke administracije.
Andrij Jermak je na Telegramu napisao da ruske akcije također predstavljaju prijetnju za obližnju nuklearnu elektranu Zaporižja, ne navodeći detalje.
Ratni zločin?
Nakon ovog čina nametnulo se pitanje smatra li se napad na branu ratnim zločinom? Sky News pozabavio se kratko ovom temom te navodi kako su brane zaštićene ratnim zakonima i Ženevskom konvencijom.
Uništavanje brane Kakhovka, ili neke slične smatralo bi se oružjem za masovno uništenje i neselektivnim ratnim zločinom.
Članak 56. Dodatnog protokola I iz 1977. navodi:
"Radovi i instalacije koje sadrže opasne sile, brane, nasipi i nuklearne električne elektrane, ne smiju biti predmet napada, čak ni ako su ti objekti vojni ciljevi, ako takav napad može uzrokovati oslobađanje opasnih sila i posljedične ozbiljne gubitke među civilnim stanovništvom.
"Drugi vojni ciljevi koji se nalaze na ili u blizini ovih radova ili postrojenja neće biti predmet napada ako takav napad može uzrokovati oslobađanje opasnih sila iz radova ili postrojenja i posljedične ozbiljne gubitke među civilnim stanovništvom."
Rusija je, inače, zanijekala da stoji iza eksplozije, umjesto toga okrivljujući Ukrajinu za razaranje.
Miniranje Peruće
A ovo rušenje brane podsjetilo je na nemili događaj iz Domovinskog rata. Sve je počelo 26. rujna 1991. godine kada je Ratko Mladić pred TV kamerama zaprijetio da će minirati branu.
A do realizacije je došlo u vrijeme kada je Mile Novaković na dužnosti 'komandanta srpske vojske krajine' pretrpio teški poraz u prvoj velikoj napadnoj akciji HV-a, Maslenici.
Kako podsjeća Wikipedia, tijekom popodneva 27. siječnja 1993. godine srpske paravojne snage grupirale su se u selima Potravlje i Satrić, te oko 16 sati upadale na prostor Peruće, odakle su potjerali kenijske snage UNPROFOR-a i preuzele položaje na Alebića kuli. Potom su srušili most koji je bio dio brane s konačnom namjerom da s 30 tona eksploziva miniraju i sruše cijelu branu kako bi vodenim valom (460 do 500 milijuna prostornih metara) potopili sve što se nalazi u donjem toku rijeke Cetine. Snage HV-a koje su bile raspoređene na tom području tijekom večeri su se organizirale.
Uz neznatna pojačanja pristigla tijekom noći, ujutro 28. siječnja snage HV-a sprječavaju pokušaj pješačkog proboja prema Biteliću. U 10.15 sati srpske snage aktiviraju eksploziv postavljen u nadzornoj galeriji brane namjeravajući njenim rušenjem stvoriti veliki vodeni val. Naboji su eksplodirali, ali brana unatoč teškim oštećenjima nije popustila što je spriječilo katastrofu velikih razmjera. Odmah nakon detonacije postrojbe HV-a su krenule u napadna djelovanja i ubrzo su ovladale kompletnim područjem oko brane Peruća, te izbile na planiranu crtu: Umac - Gornji Kunci - Babića brig.
Po dostignutoj crti brzom i učinkovitom dvodnevnom intervencijom utvrđivanja i sanacije oštećenja brane Peruća sa svim snagama, spriječena je katastrofa koju bi prouzročilo izlijevanje vodenog vala iz Perućkog jezera.
Apokaliptičan scenarij
Građevinski fakultet u Zagrebu, pisala je o tom i Slobodna Dalmacija, napisao je svoje mišljenje o tome do čega bi došlo da je brana srušena.
"Zbog zatvaranja preljeva i temeljnog ispusta, vodostaj jezera popeo se na oko 1 metar iznad dopuštenog, odnosno na dva metra ispod krune brane. Uz to, na pet mjesta u tijelu brane postavljen je eksploziv, tako da je jezero Peruća predstavljalo vodenu bombu. Dana 28. siječnja 1993. aktiviran je eksploziv. Nasreću, do rušenja brane nije došlo, a istoga je dana Hrvatska vojska pomaknula prve borbene linije nekoliko kilometara uzvodno od brane, tako da se moglo pristupiti poduzimanju interventnih mjera spašavanja brane.
Posljedice rušenja brane Peruća ispitane su na fizikalnom modelu koji predviđa sljedeći scenarij. Najveću energiju formirani vodni val ima na svojem putu kroz Hrvatačko polje, odnosno od brane do tjesnaca Han, koji dijeli Hrvatačko od Sinjskog polja. Na tom se potezu čelo vala kreće brzinom većom od 130 km/h i stiže do tjesnaca Han za 15 minuta. Vodni val teško oštećuje i praktički ruši hidroelektranu Peruča. Maksimalna dubina poplavne vode u Hrvatačkom polju iznosi oko 25 metara. U tjesnacu Han formira se silovito tečenje.
Ulaskom u široko Sinjsko polje smanjuje se visina, a znatno povećava širina čela vala, pa mu se brzina a time i energija smanjuje. Brzinom od 5,5 m/s, odnosno za oko 1 h i 30 min od rušenja brane čelo vodnog vala dolazi do mjesta Trilja, koje se nalazi na nizvodnom kraju Sinjskog polja, a na po četku uskog kanjona kojim Cetina teče do mora. Zbog smanjene protjecajne površine u kanjonu, uzvodno u Sinjskom polju dolazi do akumuliranja vode i plavljenja polja.
Poplavljen je i veći dio grada Sinja, industrijski objekti, prometnice, sela… Dubina vode u Sinjskom polju i 10 h nakon rušenja brane iznosi još uvijek relativno visokih 11 m. Najveći broj ljudskih žrtava bio u Hrvatačkom polju, u kojem se čelo vodnog vala kreće brzinom preko 130 km/h, odnosno u vremenu kraćem od 10 minuta. U tako kratkom vremenu oko 3000 ljudi nastanjenih na tom području ne bi imalo vremena za uzmak", napisali su na Građevinskom fakultetu.
