Utorak nakon potresa, poštar Siniša Kadečka raznosio je poštu u selu Strašniku. Iza podne vratio se u Petrinju i na radnom mjestu zatekao ga je još jedan potres, onaj jači. Njegov auto zatrpale su ruševine, a naša kamera snimila ga je kad je hitnom stigao u sisačku bolnicu. Slomio je pet rebara, ruševine svoga grada još nije vidio uživo, a sanja o povratku na posao.

"Ko neki film kao da nisam ja. Koliko se sjećam doktor me pitao gdje me boli. Baš ono jako, onda sam ja pokazivao u prsima. On govori s lijeve strane, ja govorim da", ispričao je poštar Siniša iz Petrinje.

Nije bio film i bio je on. Petrinjac Siniša.

Poštar gotovo 25 godina. Tog utorka na njegov auto pao je dio s Prve osnovne škole i prikliještio ga. "Pogled onako. Same ulice i odjednom baš sve se poremeti. Vidiš cigle padaju. Grozno, baš grozno. Osjećam da pritišće, zraka nestaje", rekao je Siniša.

Zahvaljuje svima koji su ga tog dana hrabrili

"Ne da sam se bojao, tko god kaže da se ne boji ničega, to je laž. Ne mogu objasniti, posebno iščekivanje kad ne možeš nikuda. Dečki vatrogasci su uspjeli podići komad, onda su me na vrata od suvozača izvukli jer su me pitali jesu mi noge slobodne, pomakli su onaj sic koliko se dalo, malo po malo i izvukli su me van", kaže Siniša.  Primljen je u sisačku bolnicu gdje ga je snimila naša kamera. U poštarskoj odori prebačen je u Zagreb. U bolničkoj sobi s njim bio je Josip, otac kojeg su sa sinom spasili iz smrskanog auta. Siniša kaže kako su Josip i on postali prijatelji: "Tri dana smo bili tamo, jedva čekali da vidimo. Kako je Josip, kako je mali Leon? Isti dan smo pušteni. Nismo se čuli, svatko je trebao svoj mir, ali je dogovor da ćemo se naći i to sve lijepo proslaviti." Kaže, za njega je tog dana počeo novi život. Danas je bio na pregledu. Sve je u redu, ali će s pet slomljenih rebara morati još mirovati. Tek kad ozdravi, vratit će se na posao.

Jedva čeka vratiti na posao

"Poštu ću ostavljati kako ide, kome se može ostavljati. Normalno nažalost ako je ulica srušena u centru…Ne da jedva čekam ponovno raditi, nego jedva čekam vidjeti ljude da li su dobro, jesu li se uspjeli snaći, jednostavno razmijeniti koju dobru riječ", rekao je poštar Siniša.  Koliko će još proći dok u svom gradu krene dostavljati poštu i zvoniti dok netko ne otvori vrata - ni sam ne zna.