Ćevapi iz laboratorija, to je naša budućnost. I ne znači da će biti išta lošiji od ovih današnjih. Samo za razliku od današnjih zbog kojih ste morali uzgojiti pa zaklati živu životinju, meso za buduće ćevape, odreske, krmenadle, pileća prsa ili batake uzgojit će se u laboratorijima od samo nekoliko stanica originalnog životinjskog mesa. Jedna izraelska tvrtka kaže da već sad proizvode oko 500 kilograma takvog mesa na dan.
Laboratorij, bijele kute i epruvete umjesto kokošinjaca, štala i klaonica. Tako Izrealci proizvode piletinu, svinjetinu, janjetinu, uskoro i govedinu. Na dan iz laboratorija izađe 500 kilograma mesa.
Razlike između ovih pilećih ili junećih kebaba ili ćevapa i hamburgera i onih uzgojenih u laboratoriju neće biti, barem ne na prvi pogled. Osim što će izgledati isto, bit će isto slasni i masni ili ćemo barem misliti.
U izraelskom pogonu mesari i stočari su znanstvenici i
prehrambeni stručnjaci.
„Iz bioreaktora dobivamo masu mišićnih stanica, a masne stanice
često pružaju iskustvo mesa bez klanja životinje i bez nanošenja
štete. Možemo proizvesti ukusno meso i zdravije nego
tradicionalno“, tvrdi vlasnik izraelske tvrtke za proizvodnju
mesa u laboratoriju Yaakov Nahmias.
To su životinjske stanice uzgojene u laboratoriju, a takvo meso uzrokuje 80 posto manje emisija stakleničkih plinova i troši čak 96 posto manje vode od tradicionalne proizvodnje mesa.
„Okusom, bojom i mirisom su identični ili bi trebali bit iidentični prirodnom proizvodu. u Svakom slučaju, nije prirodni proizvod i nisu proteini prirodnog podrijetla nego su proteini umjetnog, sintetskog podrijetla kao i svi ostali sastojci koji se u njemu nalaze“, rekla je Jasna Bošnir iz Odjela za zdravstvenu ispravnost i kvalitet hrane NZJZ Dr. Andrija Štampar.
U Singapuru su piletina i nagetsi iz epruvete već na tanjuru. Komad piletine košta oko 300 kuna. Brojne kompanije istražuju proizvodnju i natječu se tko će u laboratoriju napraviti bolje meso. Čak i Bill Gates podupire jednu takvu tvrtku.
Biste li probali meso iz laboratorija?
„Ne, ne, treba podupirati domaće proizvođače“, smatra Zagrepčanin Mirza Hafizović.
„Sada sve u laboratoriju uzgajaju, zašto ne. mislim da bi to moglo biti sigurnije nego sada kada ne znamo tko što uzgaja. ne jedem ni inače meso. Jeli ovo idealna prilika za vegane i vegeterijance? Treba imati zdravi razum i neku mjeru“, misli Ksenija Halter iz Zagreba.
„Ne, bi nije mi meso neki prioritet u životu tako da ne bi", kazala je Darija Nogić iz Zagreba.
„Ne, ne bi, više volim prirodno uzgojeno“, poručila je Zagrepčanka Marina.
Teško da će se Slavonci odreći svoje gice, teško će Hrvati zamijeniti ličku i pašku janjetinu umjetnom.
„Osobno smatram da u Hrvatskoj imamo resursa za proizvodnju prirodno uzgojenog mesa te da nema tolike potrebe za ovakvim tipom prehrambenog proizvoda. A također mislim da su Hrvati dosta zatvoreno društvo u smislu takvih proizvoda tako da mislim da ne bi moglo zaživjeti", pojasnila je nutricionistica Barbara Kolarić.
Da bi se meso bez mesa uopće našlo na hrvatskim policama trebati će dozvola Europske agencije za sigurnost hrane i bezbroj istraživanja o utjecaju takve hrane na naše zdravlje.
U Andriji Štamparu vjeruju da će se taj svjetski trend preseliti kod nas.
Sigurno da će se preseliti unutar desetak godina. Vjerujem da hoće ukoliko se pokaže takva hrana interesantna potrošačima. Ako se neće pokazati potrošačima interesantna, vrlo brzo će se takvi proizvodi ugasiti“, misli Jasna Bošnir iz Odjela za zdravstvenu ispravnost i kvalitet hrane NZJZ Dr. Andrija Štampar.
Ali kako se čini, biftek i papršnjak iz laboratorija nisu znanstvena fantastika nego budućnost.