„Otkad je nema svaku noć spavam okrenut prema zidu da ne gledam prazan krevetić. Na pozadini mobitela još uvijek stoji njezina slika, kada idem pročitati poruku ili odgovoriti na poziv to radim što brže mogu i s grčem u želucu. Nemam je snage gledati veselu i nasmiješenu“, ispričao je za portal 100 Posto 28-godišnji otac nedavno preminule djevojčice u splitskom KBC-u.
Naime, djevojčica je u splitski KBC dovezena prošlu nedjelju ujutro bez znakova života, a njezina sestra blizanka još je uvijek u bolnici. Njeno zdravlje je iz dana u dan sve bolje, a treća, 2-godišnja sestra, puštena je kući sa zaraznog odjela u kojem je hospitalizirana iz preventivnih razloga.
Još uvijek nije službeno objašnjeno zbog čega je djevojčica umrla. Sumnjalo se na virus gripe, no epidemiolozi iz Zagreba su to prošlu srijedu osporili. Službeni nalazi bit će poznati nešto više od petnaestak dana.
„Tu noć spavao sam s kćerkom u sobi. U 2 sata poslije ponoći pripremio sam bočicu, ona je to najnormalnije pojela. Cijeli dan je bila vesela i nasmijana, igrao sam se s njom, bila je puna energije.
U nedjelju sam ustao oko 9 sati, bilo mi je čudno kako ništa ne čujem, jer kad spavam s njom često me zna pred jutro probuditi. U kuhinji sam počeo pripremati doručak misleći da spava, ali kad sam se vratio shvatio sam da nešto nije u redu.
Kao da je nije bilo. Otrčao sam do žene, mislio sam da ju je ona premjestila u drugu sobu, no ona nije znala o čemu pričam. Uhvatila me panika, nisam znao što da radim“, rekao je otac K.B. On se vratio do krevetića, pipao je, otkrio obje deke sa djevojčice koja je bila u lošem stanju. Njena boja kože se promijenila, bila je pothlađena i teško se micala.
„U šoku sam počeo glasnije izgovarati njezino ime nadajući se da ću je prepasti, da će početi plakati ili se micati. Te sekunde su trajale vječno. Oblio me hladni znoj, a istovremeno sam gorio od vrućine, od nervoze. Od panike nisam znao gdje ću prije, ruke su mi se tresle, nisam bio u stanju pozvati bilo koji broj na mobitelu, zaboravio sam broj od hitne pomoći, ali ne znam zašto sjetio sam se broja 112. Stavio sam ih na zvučnik i pratio upute.“
Vozilo hitne pomoći, koje se nalazilo dvije ulice od njihove kuće, došlo je brzo, a usnice djevojčice postajale su tamnoljubičaste. „Vjerujte mi da takve scene nisam vidio u niti jednom američkom filmu. Oni su se zaustavili pod ručnom kočnicom, izletjeli iz vozila s opremom koju nikad nisam vidio, a dijete su stavili na tvrdu podlogu i krenuli s oživljavanjem.
Davali su sve od sebe, ali ja nakon nekog vremena to više nisam mogao gledati, otišao sam na balkon i plakao kao kišna godina“, rekao je 28-godišnji otac. Nakon dvadesetak minuta hitna pomoć je odlučila odvesti djevojčicu u bolnicu i nastaviti proces oživljavanja. Otac je rekao kako su mu se u glavi motale čudne misli.
Mislio je da je možda on kriv, da nije poduzeo sve što je mogao, te da se mogao probuditi pola sata ranije. „Posjeo sam ženu i sestru u auto i krenuo put bolnice, prolazio sam kroz crvena svjetla ne misleći na ništa osim toga da trebamo spasiti bebu.
Slušao sam sve te zvukove iz čekaonice, paniku, popušio sam kutiju cigareta u nešto manje od sat vremena. Tada je liječnica stala pred nas i rekla da su pokušali sve što su mogli, ali da je dijete izgubilo borbu.“
Otac je istaknuo trud doktora koji su pokušali oživjeti djevojčicu. „Perifernim dijelom vida bi ih vidio kroz staklo, oni su bili zajapureni, potpuno mokri od znoja, njih deset je bdjelo nad njom i pokušavalo je oživjeti.“
Roditelji djevojčice tvrde kako ona nije do te noći imala nikakve simptome te da je s majkom i sestrom bila u šetnji Žnjanom, a samo dan ranije je puhala svjećice na torti i proslavila rođendan.
Starija kćer imala je tih dana povišenu temperaturu i kašalj, zbog čega su je liječnici nakon smrti sestre testirali na gripu, no rezultat je bio negativan. Napravljena je obdukcija nad djevojčicom, a svi mogući nalazi iz Splita su poslani u Zagreb. U petak je roditeljima na patologiji rečeno da je beba bila pozitivna na virus RVS i da je imala upalu pluća i bronhitis.
Zbog toga joj se počela zgrušavati krv u plućnim krilima što je rezultiralo smrću. „Hajde, sad budi pametan kako to objasniti. Noć prije smrti je sve bilo u redu, nije joj curio nos, nije imala temperaturu, a nije se ni čuo hropot iz pluća. S vremena na vrijeme bi malo zakašljala, ali to nije bilo ništa neočekivano ili alarmantno tako da smo to pripisali blažoj prehladi“, ispričali su roditelji.
Liječnici su roditeljima rekli kako bi se isti scenarij dogodio da su je ranije doveli u bolnicu, jer ako se radi o RSV virusu, on ne pokazuje simptome. Djevojčicu je virus ubio u sedam sati.
Smrt djeteta teška je za roditelje, no sol na ranu im trlja i bolnička birokracija. Epidemiolozi iz Zagreba iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo došli su u Split ispitati slučaj, a zatim su se vratili u Zagreb i objavili da djevojčica nije umrla od virusa gripe. Roditelje djevojčice nisu kontaktirali.
„Gospoda Vladimir Draženović i Bernard Kaić, šefovi refentnog centra za gripu i epidemiologije Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, prema nama nisu pokazali trunku suosjećanja. Smatramo da je minimum pristojnosti bio da mi kao roditelji budemo obaviješteni o njihovom zaključku barem minutu prije javnosti“.
Roditelji su svaki dan kupovali novine i čekali vijesti na TV-u kako bi saznali nešto novo o kćeri. „Ja i žena smo noćima stajali u tom hodniku na 4. katu splitskog KBC-a, a predstojnik Klinike za pedijatriju dr. Marijan Saraga je pored nas prolazio kao pored zida.
Nije nam ništa htio reći, pazite, nas roditelje nije nikada pozdravio i pitao kako smo. Tako da smo zapravo iz medija saznavali ono što je nama trebao govoriti“, rekao je otac preminule djevojčice.
Roditelji ne znaju službeni razlog smrti djeteta, a epidemiolozi su rekli da se ne radi o gripi, te da je potrebno pričekati nalaze. Roditelji pokušavaju nastaviti sa životom nakon smrti djeteta, a u tome im pomažu prijatelji s kojima ne žele razgovarati o tragediji.
„Bilo je valjda suđeno. Vjerujemo u boga i to da nas naša djevojčica od gore sada gleda i čuva. Da sam ostala sama, da nemam još dvoje djece, vjerujte mi da bih i ja bila pokopana s njom. Od tuge. Živim i borit ću se za svojih dvoje djece. Oni su nam najveći motiv. Kad me poljube, kad me zagrle, to me vuče naprijed“, rekla je majka.
