Josip Grdović rodio se kao zdrava beba, no u bolnici je dobio sepsu i otad traje agonija njega i obitelji. Joso sada ima osamnaest godina, a javnost ga je prvi put upoznala prošle godine kad je emisija Provjereno radila priču o mladiću čiji očajni roditelji preklinju neku instituciju da konačno primi njihova sina, kako bi barem uz nešto mira i dostojanstva proživio vrijeme koje ima. Bez boli, bez seljakanja i obijanja vrata institucija.
Baš nigdje nema mjesta za njega?
No, za kronično bolesnu djecu u Hrvatskoj očito baš i nema mjesta. Joso nije proživio djetinjstvo, cijeli se život bori i živi po bolnicama. Trpi bolove, no ni sami roditelji nisu točno sigurni koliko snažne. Ima cerebralnu paralizu i cijeli niz teških bolesti i stanja - mrsu, gljivice na plućima, sepsu... Posljednje dvije godine prikovan je za krevet u bolnicama. "U Klaićevoj bude mjesec ili dva, dok ga ne pokrpa. I onda ide nazad jer ni HZZO ni ministarstvo nemaju sluha da ga negdje zbrinu", kaže otac.
Majci je teško vidjeti dijete u bolovima.
"Ne znam koliko ga boli i kad ga boli jer ne zna reći, ali vidim da on sve to izdrži, pa moram i ja. Koliko traje", kazala je Josipova majka Jagoda.
Seljakanje po bolnicama diljem zemlje
Ona i muž posjećuju ga svaki dan u zadarskoj bolnici u kojoj leži od prosinca. "Josip je sad bolje. On je uvijek dobro, ali zadarska je bolnica takva kakva jest. Ona njemu ne može pružiti ono što mu treba jer je opća bolnica, nemaju stručnjake", rekao je otac Ivica.
U Zagrebu, Zadru, Rijeci, pa i u specijalnoj bolnici u Bistri Joso ne može dobiti ništa više od privremenog smještaja, odgovor je svugdje isti - ili ništa ili na kratko.
Nije svjestan ničega
"Nije on, jadnik, ničega svjestan. Kad vidi neku facu, on se naceri, smije se, broji prstiće. Nikad nije ljut, nikad suzu nismo vidjeli premda zna zaplakati, ali suza nema", kaže Ivica.
Zamjenik ravnatelja Opće bolnice Zadar kaže kako Joso treba palijativnu skrb, a na pedijatriji toga nema.
"On treba palijativnu skrb, ali mi to u našim uvjetima radimo koliko možemo, svjesni toga da na pedijatriji to ne možemo. Tražimo uz HZZO i ministarstvo neki način da to zajedno riješimo", kazao je dr. Edi Karuc, zamjenik ravnatelja Opće bolnice Zadar te dodao kako su ga primili jer im je to dužnost, no, kaže on, to nije mjesto za njega. "Josip je dobro. Dajemo mu potpunu skrb, ali naše osoblje nije educirano za takvu vrstu bolesnika'', ističe dr. Karuc.
'Putovat će dok mu srce izdrži'
"Mi smo stalno u kružnom toku, iz toga ne možemo izaći. Zaključak je, ja ne bih volio da tako ispadne, ali takav je moj zaključak kao roditelja, da će on putovati sve dok mu srce izdrži. On možda na kraju i završi tako što će umrijeti u hitnoj negdje na putu između Zagreba i Zadra", kaže Josipov otac.
HZZO i Ministarstvo kratko kažu kako rade na rješenju, no nitko od odgovornih ne želi javno govoriti o ovoj temi. Roditelji bolesnog mladića preko trećih strana saznaju što se točno događa na sastancima na kojima se obrađuje ova tema.
"Bio je sastanak HZZO-a i oni su odlučili između Knina i Rockfellerove, da ide u Knin. Ja kad sam to doznao nisam pristao na to jer je on sada u općoj bolnici. To nije najbolje za njega", rekao je Grdović te dodao kako je smještaj u kninskoj bolnici sličan onome kojeg ima sada. Dok za odjel u Rockhellerovoj, prema informacijama s kojima raspolaže, Josip ema uvjete. Tamo primaju punoljetne, dok Joso 18 godina puni tek u svibnju.
Svi nude 'potporu', ne i konkretnu pomoć
Pomoć su tražili i od predsjednice te pravobraniteljice, no dobili su samo potporu, ne i prijedlog nekog rješenja. Otac tvrdi da ono leži u Zagrebu. "Ondje će imati sve, pa makar bio daleko", smatraju roditelji.
"Živio pet dana, pet mjeseci ili pet godina, samo da bude kako Bog zapovijeda, samo bez patnje", priželjkuju roditelji koji su svjesni da bolje od ovoga ne može biti.
Hoće li Joso izdržati do 18. rođendana da dočeka to rješenje u ustanovi u kojoj mora biti punoljetan?
