"Svaka presuda za djelo koje je počinio Radovan Karadžić sa svojim pripadnicima, a koja ne glasi ne doživotni zatvor, nego zatvor od 100 godina, što znači da kosti ostanu negdje na zatvorskom groblju pa da im nema traga kao što nema mnogima iz prijedorske općine s kojom je počelo suđenje u Den Haagu, mislim da je minorna. 40 godina... Nakon 10 godina će ga pustiti jer je bolestan, a možda i za godinu dana", kazala je za Dnevnik.hr Jadranka Cigelj, jedna od žrtava zloglasnog logora Omarska pored Prijedora te dodaje da se o Karadžićevom slučaju trebala oglasiti i naša politika.

Dotepenci iz Zagreba

Jadranka Cigelj rođena je Zagrepčanka, a roditelji su joj hrvatski državljani i zbog toga se, kaže našla u logoru Omarskoj. "Zbog toga su me odveli. Došli 'dotepenci' iz Zagreba u Bosnu... Nekada se i dekretom premiještalo. A onda sam se učlanila, ustvari jedan sam od osnivača u gradu Prijedoru Hrvatske demokratske zajednice, daleke 1990. godine", kaže Jadranka koju su u logoru mučili i silovali. No, više se dodaje razočarala u Hrvatskoj gdje je zatražila pomoć, a od Ministarstva branitelja dobila tek 1859 kuna. Prava na drugo nije dobila jer je u trenutku kada je bila u logoru imala prebivalište u drugoj državi.

"Nisu me htjeli pustiti iz logora da prijavim boravište"

"Na moju nesreću, mene nisu htjeli pustiti iz logora da dođem ovdje prijaviti boravište pa se vratim natrag u logor", komentira Cigelj, koja je odlučila tužiti državu.

"Sutra ću napisati tužbu Upravnom sudu, tužiti Ministarstvo branitelja koje poštujem iznad svega u ovoj zemlji i tužiti svoju državu. Već sam poslala pismo Ujedinjenim narodima, poslala sam i Europskoj komisiji. I čekati, hoće li mi dozvoliti i dalje, jer sam slučajno nešto i doprinijela za sve ove procese da se uopće odvijaju u Den Haagu, čekati da li će mi moja 'domaja' pomoći da živim dalje ili će mi i dalje pomagati moji prijatelji iz Njemačke i SAD-a kad kažem S.O.S. - staviti na račun novac", zaključuje Cigelj.