Nakon što su mediji objavili priču oko nove kuće Vilima Ribića, glavni tajnik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja (NSZ) obratio se svojim članovima i sindikalnim kolegama.
Pismo je objavljeno na internetskoj stranici NSZ, a u najavi se ističe kako se Ribić osobno obratio članovima Sindikata i Matice hrvatskih sindikata povodom nove serije medijskih napada s ciljem diskreditacije njegovog djelovanja u javnom prostoru, ovog puta fokusiranih na nekretninu u kojoj živi od 2016. godine. Navodi se i kako se radi o prvome dijelu pisma u nekoliko dijelova.
"Šteta se može napraviti samo Sindikatu"
Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:
"Nije uobičajeno pisati o sebi. To nisam nikada do sada napravio u 30 godina službe. Aktualno blaćenje koje doživljavam dulje vrijeme, a posebno ovih dana ne može meni osobno napraviti nikakvu štetu. Za neko vrijeme odlazim u mirovinu, a osim toga odavno znam da sam u ringu i da je smiješno žaliti se sucu što me tuku. Ili moram i ja udarati, neovisno o tome koliko je protivnik jači, ili nemam što tražiti u ringu.
Međutim, šteta se može napraviti samo Sindikatu, a to u konačnici znači svima vama, jer ako neki zaposlenici u neistine, poluistine i zlonamjerne konstrukcije povjeruju, organizacija koja vam toliko toga čini dobroga može biti bitno oslabljena. Njena je sva snaga u vama. Ja sam u njoj ne samo radio, već i živio, i nije mi svejedno što će s njome biti kada ja odem. Zato Vam pišem.
Neposredni povod za najnovije napade na mene je moja kuća koju sam kupio prije šest godina, nakon 25 godina rada u Sindikatu. Do tada sam bio podstanar, prvo kod privatnih osoba, zatim kod dobrih ljudi, a na koncu u kadrovskom stanu Sindikata, sve do ljeta 2016. godine.
Razaranje javnih institucija
Od povoda je naravno važniji razlog, pa vas upućujem na moje izjave ovih dana o HGK-u, a osobito na Otvoreno pismo predsjedniku Milanoviću. U tom pismu dodirnuo sam osinje gnijezdo, a to je povezanost dijela agresivnih i neobrazovanih poduzetnika, politike i privatnih medija (koji su, nemojte nikada zaboraviti, isto tako poduzetnici). Ta simbioza ima za cilj razaranje javnih institucija, smanjivanje javne potrošnje i privatizaciju javnog sektora, a sve to radi smanjenja poreza, a to znači troškova poduzetnicima. Kako sam jedan od istaknutijih branitelja interesa ljudi u javnim službama i dostupnosti javnih dobara svim građanima i kako sam utjecajniji sindikalist, mnogima sam trn u oku.
Čovjek koji ima nešto skrivati ne ulazi u konflikte s moćnicima, imperijom za koju zna unaprijed da će uzvratiti udarac. Takav se čovjek ne usudi zucnuti, skriva se u mišju rupu. Ako se uživite u moju situaciju vidjet ćete da bih ja sasvim ugodno mogao proživjeti preostalo vrijeme do mirovine s pristojnom plaćom, bez konflikata i bez stresova. Vjerujte, tada me ne bi nitko napadao niti izmišljao laži. Kao mlađi čovjek osnivao sam prvi proturežimski sindikat u RH, Sindikat znanosti, kada je to bilo veoma rizično, davne 1989. godine. Tada sam imao smjelosti i, kao što vidite, nisam ju niti danas izgubio. I dalje sam glas ne samo ljudi koji žive od svoga uma i rada, već i našeg sustava pa i naše zemlje. I tako će biti do zadnjeg radnog dana.
Trka za gledanošću
Netko će se pitati, kakve veze ima obavezna članarina za HGK s našim interesima u znanosti, obrazovanju i ostalim javnim službama? Članstvo u Gospodarsko-socijalnom vijeću omogućuje nam otvaranje naših tema, a pogotovo je to lakše ako ste predsjedavajući. Međutim, GSV se bavi i mnogim drugim pitanjima pa ja kao predsjednik moram uvažavati i ona koja su od važnosti za poslodavce i Vladu. Tako je ovih dana jedna od tema bila i obavezna članarina HGK-u. Sva tri partnera: HUP, Vlada i sve tri sindikalne središnjice suprotstavili su se prijedlogu Mosta o uništavanju HGK-a. Kao predsjedniku, dužnost mi je javno iznijeti gledište GSV-a pa iako sam govorio ispred institucije, doživio sam bjesomučni val osobnih napada jer se to nije svidjelo Glasu, ili bolje reći Urliku poduzetnika i medijima-poduzetnicima kao što je Index.hr. Napali su mene kao osobu, zbog 42 kune članarine, unatoč tome što sam proljetos na sjednicama u Vladi i u javnosti zagovarao zaduživanje države radi pomaganja poduzetnicima u ekstremnim uvjetima pandemije u iznosima od nekoliko milijardi.
S tim motivima Index.hr je izvor svih napada. Nakon što Index.hr senzaciju proizvede i zavrti onda se priključuju i ostali mediji, da ne bi njihovi čitatelji ostali bez njihove vijesti. Tada počinje trka svih da se bude aktualan, trka za gledanošću, klikovima, tiražom, u biti za novcem i zaradom. Tako funkcioniraju. Istinito informiranje je zadnja stvar koja ih zanima.
Potakli su novi val govora mržnje koji se najbolje vidio u komentarima ispod tekstova u Index-u. U njima se psuje, pljuje i traži npr. moje javno smaknuće. Sve te komentare poslao sam na odgovarajuće adrese, a neki idu policiji. Ovdje u prilogu dostavljam ih i Vama. Ne savjetujem ljudima slabog želuca da to čitaju.
"Imam pravo kupiti kuću za ušteđeni novac"
Sve je to bilo prije „otkrića“ moje kuće. Zanimljivo, moju skrivenu kuću otkrili su baš sada. Gdje su bili do sada? Nisam ju bio zakopao. Ne vjerujem da to nisu znali i ranije. Ili to nisu vidjeli dovoljno spornim ili su čekali pravi trenutak. Sada su se odlučili za obračun, a to znači za laži i konstrukcije oko nečega što ne može biti sporno. Imam valjda pravo kupiti kuću za ušteđeni novac.
Doduše, postoji mali problem za mene, jer sam poranio pa sam ju kupio kada mi je bilo tek 60 godina.
Pri svakoj našoj sindikalnoj akciji do sada, temeljem dugogodišnjeg iskustva, očekivao sam da će to iskoristiti kao neki moj grijeh, i da vam pravo kažem, sada sam napokon doživio olakšanje, riješivši se zlokobnog iščekivanja.
Mimo moje ambicije, kao nusproizvod moga rada, postao sam simbol, koji treba satrti, vođa kojeg treba smaknuti, postao sam prepreka uređenju Hrvatske na način kako to diletanti u medijima i među anarhoidnim dijelom poduzetnika sebi zamišljaju. Naravno, to je njihova slika stvari, a istina je da ja javno zastupam stajališta kolektivnih odluka i organizacija, a tek rijetko svoja.
"Zato smo mi svi uhljebi"
Dakle, moj je grijeh to što zastupam radne ljude u javnim službama, grijeh je sindikata to što je on njihova organizacija, ali niste ni vi bez grijeha. Vaš je grijeh što postojite, što radite i što primate plaće iz poreza koji navodno samo poduzetnici plaćaju. Zato smo svi mi uhljebi. Kada idemo u pregovore za plaće za 180 tisuća ljudi, znanstvenike, sestre, liječnike, onda Indeks.hr objavljuje naslov: „Uhljebi traže veće plaće“.
Kada je riječ o ovom napadu za moju kuću, vjerojatno se pitate zašto ne dajem izjave za medije i zašto sve lijepo ne demantiram? Dragi ljudi, dovoljno sam iskusan da znam kako funkcioniraju. Svaku izjavu izokreću ili pogrešno interpretiraju, a demantije ili ne objavljuju ili tako skrate da unakaze smisao ili vam stave u usta ono što vi niste rekli, što vam svakako šteti pa ili govorite protiv sebe ili ispadnete glupi.
Odlučio sam ovlastiti odvjetnika da on to učini, jer im je on najava da će biti tuženi. Osim toga ja bih mogao izgubiti živce i reći sve što mi je na srcu, a to baš i nije pametno. Dao sam samo izjavu za Jutarnji, jer s tom novinarkom nemam loših iskustava. Drugi su portali to prenijeli, ali već na ovom primjeru možete vidjeti kako to funkcionira. Unatoč mojoj izjavi neki portali (npr. Pavićev Telegram) nastavljaju napadajući me zašto nisam objasnio ovo ili ono. To što bi oni htjeli, novinarka jednostavno nije pitala. Ja sam odgovarao na njena pitanja.
Međutim, sve odgovore dajem vama, članovima i zaposlenicima, jer ste vi mjesto o kojem Sindikat ovisi, kao što i vaši interesi i prava u dobrom dijelu ovise o Sindikatu. Za naše ljude, i članove i nečlanove, sam radio punih 30 godina i samo su oni kriterij moga djelovanja", stoji u pismu.