Tužba je, kako piše Jutarnji list, odbačena uz obrazloženje da Hrvatska nije potpisnica Konvencije za zaštitu ljudskih prava, pa sud ne može prihvatiti tužbu.
Tužbu u kojoj se Hrvatsku tužilo za ratni zločin i zločin protiv čovječnosti, prije tri godine je u ime devet tisuća bivših logoraša i njihovih potomaka podnio predsjednik organizacije Gojko Knežević. On je nakon dobivenog odgovora predsjedniku Suda uputio prosvjedno pismo u kojem traži da mu se odgovori "je li moguće da će Hrvatska ostati nekažnjena za progon i zatočeništvo gotovo milijun Srba, Židova i Roma i da li Sud u Strasbourgu ponovo ubija te žrtve i krši Povelju UN-a".
U svojoj tužbi bivši logoraši i njihovi potomci pokušali su dokazati da je Hrvatska sljednica NDH, te je shodno tome dužna isplatiti odštetu. Pritom su se pozivali na primjer Njemačke, koja je kao sljednica Hitlerove Njemačke isplatila odštetu osobama koje su bile u njemačkim logorima. Pojedini odvjetnici smatraju kako su suci Europskog suda razmatrajući tužbu zaključili da Hrvatska ipak nije međunarodnopravni sljednik Pavelićeve NDH i da je to razlog odbacivanja tužbe.
Jedan od argumenata hrvatske strane za odbacivanje tužbe bio je slučaj tvrtke Socony Oil Company, koja je nakon Drugog svjetskog rata zbog pljačke njihovih dobara od strane NDH od Jugoslavije zatražila odštetu. Posebna međunarodna komisija tada je odbacila tužbu, tvrdeći da Jugoslavija nije sljednica NDH. Shodno tome i Hrvatska može tvrditi kako presuda dokazuje da ni Hrvatska, nastala iz raspada Jugoslavije, ne može biti sljednica NDH.
