Rekonstrukcija lubanje muškarca, starog između 40 i 50 godina, srednjega rasta, za kojeg se pretpostavlja da je bio “vampir“ obavljena je krajem prošle godine u utvrdi Račeša, na jugozapadnim obroncima Psunja, piše portal SiB. 

Iskopavanje, kako je za SiB.hr potvrdila Nataša Šarkić, osnivačica bioarheološke tvrtke Aita Bioarchaeology sa sjedištem u Barceloni, koja se bavi istraživanjem i edukacijom, vodio je Gradski muzej u Novoj Gradiški gdje se danas čuva materijal.

Bioarheologinja Šarkić tvrdi kako je tijekom jedne od ljetnih škola na lokalitetu Račeša otkriven je neobičan grob za koji se kasnije pokazalo da je riječ o 'vampirskom' grobu.

“Rekonstrukcija je obavljena krajem godine, nakon čega su dodani određeni detalji kako bi se postigao što realističniji izgled. Rađena je prvenstveno u znanstveno-istraživačke i edukativne svrhe kako bi se javnosti, ali i stručnoj zajednici, približio izgled osobe iz prošlosti te otvorila pitanja identiteta i statusa pokojnika. Također je imala važnu ulogu u interpretaciji neobičnog pogrebnog konteksta, jer vjerujemo da je izgled ove osobe, odnosno ožiljak koji je imala, mogao djelovati dodatno zastrašujuće ili diskriminirajuće“, rekla je Šarkić.

Foto: Sib, Nataša Šarkić

Tragovi ozljeda na kostima

Na kostima su, kaže nadalje, vidljivi brojni tragovi dugotrajnog fizičkog rada i opterećenja, kao i znakovi narušenog općeg zdravlja te izraženih problema sa zubima. Tijekom života pretrpio je više ozljeda koje su zacijelile, uključujući prijelome noge, rebara i gornje čeljusti, što upućuje na ponavljane traume, od kojih je većina nastala u međuljudskim sukobima.

“Na lubanji su, međutim, zabilježene i ozljede nastale oštrim predmetom koje ne pokazuju znakove cijeljenja, zbog čega se pretpostavlja da su nastale neposredno prije smrti ili u trenutku smrti. Nakon smrti došlo je do posthumne manipulacije — glava je odvojena od tijela, a trup prevrnut — što predstavlja jedan od načina sprječavanja ustajanja „vampira” iz groba“, kaže Šarkić za SiB.

Slavenska vjerovanja vezana uz mrtve, kaže nadalje, bila su izrazito složena. Prema njima, duša pokojnika ne napušta tijelo odmah nakon smrti, već ostaje vezana sve dok ne započne raspadanje, što se obično povezivalo s razdobljem od četrdeset dana.

Foto: Sib, Nataša šarkić

Nemirne mrtve duše

“Tek nakon tog vremena duša započinje put prema onostranom svijetu. Smatralo se, međutim, da osobe koje su umrle nasilnom smrću, bile nasilne tijekom života ili su na neki način odstupale od društvenih normi mogu postati nemirni mrtvi“, kaže ova stručnjakinja.

U takvim slučajevima vjerovalo se, kaže Šarkić, da se tijelo ne raspada te da pokojnik može postati vampir. Takva bića u narodnoj su tradiciji smatrana opasnima i osvetoljubivima, osobito noću, kada su navodno uznemiravala žive, donosila bolesti i nanosila štetu ljudima i stoci. To je dovodilo do posebnih pogrebnih praksi poput manipulacije tijelom, odvajanja glave ili drugih ritualnih postupaka i to s ciljem prevencije. Takve prakse nisu nužno znak nasilja, već pokušaj kontrole “nemirnih” pokojnika.

Zanimljivo je da to nije jedina rekonstrukcija rađena s tog ili nekog drugog nalazišta. Šarkić kaže da se ova tehnika široko koristi u forenzičkoj praksi, osobito u situacijama kada su od osobe sačuvani samo skeletni ostaci ili kada je meko tkivo teško oštećeno, primjerice uslijed požara ili uznapredovalog raspadanja. Iako je DNK analiza najpouzdaniji način identifikacije, dodaje, ona zahtijeva referentni uzorak za usporedbu, što znači da mora postojati barem pretpostavka o identitetu osobe.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: Hrvati spuštaju sve kriterije za Plenkovićeve ministre: 'Mora imati malu i veliku maturu'