Gimnazija dr. Mate Ujevića u Imotskom prva je javna škola u kojoj su, kako bi se spriječio vandalizam, postavljene kamere. I to od prvog dana drugog polugodišta od kada Big Brother prati 573 učenika.
Mišljenja o tom potezu ravnatelja ondje su podijeljena. Primjerice, učenici drugog razreda Andrija Vlašić, Stjepan Zdilar, Jurica Đerek i Petar Vlašić na račun njih zbijaju šale.
"Ja bih volio da ih je još više u školi. Recimo, u ženskoj svlačionici. Nema neugodnog osjećaja da te netko gleda, Big Brother je svuda oko nas", kažu.
Njihove kolegice problem gledaju s drugog aspekta. Kažu kako se sada pomoću kamera može utvrditi tko je koliko i što razbio.
"Meni malo smeta, malo ne smeta. Ne možemo prepisivati na testovima! Rekli su nam da se to neće gledati, ali nikad ne znaš. Morali su ih staviti, oni iz suprotne smjene stalno su razbijali", kazao je Ante Šućur iz 1.b razreda.
Razbili su čak i zidove
Ravnatelj Ante Trutin novinarima Večernjeg lista pokazao je fotografije koje svjedoče o razbijenim vratima, prozorima, pa čak i zidovima koji dijele razrede. "Platila" je i bista dr. Mate Ujevića ispred škole, čije postolje stoji prazno.
"Školsku zgradu dijele četiri imotske srednje škole. Svrha postavljanja videonadzora je spriječiti uništavanje imovine. Videokamere su prije postavljene oko zgrade, u središnje hodnike i na ulazu u sportsku dvoranu, a sad sam odlučio razbijanju stati na kraj i postaviti videonadzor u svih 20 učionica kojima se koriste učenici naše gimnazije", pojašnjava Trutin dodajući da ni ravnatelj Obrtničke škole nema ništa protiv.
U Trutinovu su uredu monitori preko kojih može promatrati što se događa u školi, tona nema.
"Nisam to stavio da bih držao uključeno i gledao tko što radi u učionici. Jedino ako nastane šteta. Snimke se čuvaju 21 dan i onda brišu. Za Božić je razbijeno nekoliko stakala na školi. Bila je policija, pogledali su snimke. Nama je bitno da je štetu platio taj koji ju je i napravio, a to nisu učenici gimnazije!", kaže zadovoljan. Zadovoljstvo s njim dijele i njegove kolege.
"Kada smo se uselili u zgradu 1991., u učionicama smo imali televizore, videouređaje, grafoskope... Sada imamo gole zidove, klupe i stolce, a i oni su često razbijeni. Da su videokamere bile postavljene prije, to se nikada ne bi dogodilo", priča profesor hrvatskog jezika Ivan Žužul.
Škola se danas ponovno uređuje, ovaj put bez većih problema. Ravnatelj je o svemu izvijestio nastavničko vijeće, no roditelje nije, ali, kaže, nitko se ni nije bunio.
Struka postavlja pitanje zaštite privatnosti
No, njegovo mišljenje ne dijele pravnici. Primjerice, odvjetnica Višnja Drenški-Lasan kaže kako je kamere podsjećaju na ustavno pravo na zaštitu privatnosti. A u školi kamera ne snima selektivno te postavlja pitanje bi li netko trebao gledati dijete dok kopa nos ili dok se djevojčica i dječak drže za ruke.
"Kamera ne snima selektivno, određenu osobu, nego svu djecu i profesore kojima bi se na taj način grubo narušavala privatnost. Ako bi, pak, postojao neki razuman, važan razlog da se postavi videonadzor u učionici, mora se znati koje je to više pravo koje se štiti kršenjem nečijeg prava na privatnost i takva odluka o snimanju učenika nikad ne bi mogla biti trajna", kaže Drenški Lasan.
