Kada je prije nekoliko godina koncesionar opatijske plaže Lido uložio 30 milijuna kuna i napravio, kako mnogi tvrde, plažu iz snova, mnogi su bili oduševljeni, no to oduševljenje je splasnulo.
Opatijci su, naime, krenuli u prosvjedno kupanje negodujući jer za njih na toj plaži, kako kaži, više nema mjesta. “Sve to svjedoči koliko je ljudima ovdje prekipjelo. Da se ovako nešto događa u Dalmaciji, sigurno bi bilo svega. Stanje je katastrofalno i na Lidu i drugim obiteljskim plažama”, kaže za Deutsche Welle Opatijac Saša Alobić dodajući kako je koncesionar nagurao previše ležaljki.
“Najveći je problem što je koncesijom 30 posto plaže trebalo ostati slobodno, što na Lidu sada nije slučaj. Ljudi tamo više ne mogu nesmetano doći i leći na plažu”, dodaje Alobić.
No, to nije samo opatijski problem jer se tihi rat ležaljki i ručnika vodi i na drugim plažama duž cijelog Jadrana, od Istre do Dubrovnika. Stanje na koncesioniranim plažama regulirano je pravilnicima koji se donose na županijskoj razini, a u njima je određeno i koliki postotak plaža pod koncesijom mora ostati slobodan i dostupan svim kupačima.
Kako bi uredila stanje i uvela red, Vlada novim zakonskim paketima određuje da koncesije za plaže više ne dodjeljuju županije već gradovi i općine. Interese lokalnog stanovništva koje se često buni zbog uvođenja naplate ili ograničavanja pristupa plaži trebala bi zadovoljiti odredba prema kojoj će najmanje 30 posto koncesionirane plaže morati ostati slobodno i bez ikakve gospodarske djelatnosti.
U udruzi “Pokret otoka” koji je sudjelovao u izradi zakosnkih akata svejedno nisu optimistični jer smatraju kako će se postojećim zakonskim rješenjem na 70 posto plaže ne samo moći obavljati gospodarska djelatnost već i moći zabraniti pristup javnosti.
“Čini se kao da se prilikom pisanja zakonskih odredbi uopće ne uzima u obzir da privatni apartmanski smještaj i dalje čini ogroman udio ležajeva u turističkoj ponudi pa se samim ograničavanjem pristupa plaži postavlja pitanje gdje će se kupati većina gostiju?”, pita voditeljica Pokreta otoka Maja Jurišić dodajući kako svima na tom području predstoji borba kako bi se protiv toga izborili.
Jurišić tvrdi da najveću opasnost vidi u “masovnoj komercijalizaciji” pomorskog dobra, kojom će se, unatoč velikim prihodima za državnu, regionalnu i lokalnu blagajnu, omogućiti “devastacija i prostitucija” pomorskog dobra.
Upozorava da novi zakon neće odgovoriti na problem koji već postoji: uništavanje obale u svrhu privatnih interesa i kapitala, nelegalnih radova i radova na crno, korumpiranost svih dionika uključujući inspekcijski nadzor, piše Deutsche Welle.
